Već je godina 1950. sluga Božji Josemaría Escrivá de Balaguer obećao čitateljima u svom predgovoru sedmom španjolskom izdanju Puta novi susret u jednoj drugoj knjizi -u Brazdi- "koju se nadam da ću izdati za nekoliko mjeseci" (Josemaría Escrivá, Put, sedmo izdanje, Rialp, Madrid, 1950.). Ta želja utemeljitelja Opusa Dei ostvaraju se s navršavanjem jedanaeste obljetnice njegova prijelaza u sretnu vječnost.
Ustvari je Brazda mogla ugledati svjetlo dana prije mnogo godina. U različitim okolnostima msgr. Escrivá de Balaguer samo što nije poslao u tiskaru, ali bi se tada dogodilo ono što je on običavao izraziti starom španjolskom poslovicom: "Ne može se u isto vrijeme zvoniti i ići u procesiji." Njegov intenzivni rad kao utemeljitelja, zauzetost u upravljanju Opusom Dei, njegovo ogromno pastoralno zalaganje za tolike duše i tisuću drugih dužnosti u službi Crkvi sprečavali su ga da u miru izvrši posljednju korekturu rukopisa. Ipak, Brazda je bila završena već davno, sa svim svojim naslovima različitih poglavlja od kojih je sastavljena -nedostajala je tek numeracija listova i posljednji stilski pregled.
Kao i Put, Brazda je plod nutarnjeg života i iskustva rada s dušama sluge Božjega Josemarije. Pisana je nakanom poticanja i olakšavanja osobne molitve. Vrsta i stil nisu joj, dakle, kao u sustavnih teoloških rsprava, iako njezina bogata i duboka duhovnost sadrži profinjenu teologiju.
Brazda želi obuhvatiti čitavu osobu kršćanina -njegovo tjelo i dušu, prirodni i milosni život- a ne samo razum.