Osobe što su koncelebrirale
Sveti je Otac koncelebrirao s 42 osobe: kardinala, nadbiskupa, biskupa i svećenika. Među njima bili su kardinal Jose Saraiva Martins (Prefekt kongregacije za kauzu svetaca), kardinal Antonio María Rouco Varela, madridski nadbiskup (biskupije u kojoj je novi svetac živio dok se nije preselio u Rim i u kojoj je 1928.godine osnovan Opus Dei) i kardinali Sodano, Ruini, Meissner, Etchegaray. Također je bio prisutan i mons. Omella (biskup Barbastra, rodnog grada svetog Josemarije) i mons. Javier Echevarría (Prelat Opusa Dei).
U prezbiteriju
Lijevo od Oltara bilo je više od 400 crkvenih dostojanstvenika, kardinala, nadbiskupa i biskupa. Mnogi od njih stigli su u Rim u pratnji vjernika iz svoje domovine; primjerice bilo je 50 afričkih, 52 španjolska i 55 talijanskih biskupa. Među biskupima bio je njegova preuzvišenost mons. Kondrusievic iz Moskve, nadbiskupi maronitskog obreda, libanonski biskup i dva biskupa s Kube. Bili su također i predstavnici drugih crkvenih entiteta, primjerice mons.Camisasca, Kiko Arguello, Carmen Hernandez i Andrea Riccardi. Također su bili i neki poglavari crkvenih redova poput predstavnika Male braće, Sestara milosrdnica itd.
Na čelu talijanske delegacije bio je dopredsjednik Vijeća ministara Gianfranco Fini, skupa s drugima poput Pierferdinanda Casinija (predsjednika Sabora) i ministra unutarnjih poslova Giuseppea Pisanua. Također su bili i: predsjednik regije Lazio (Francesco Storace), predsjednik rimske provincije (Silvano Moffa) i gradonačelnik Rima (Walter Veltroni). Još su tu bili i Francesco Rutelli, Massimo D’Alema, Cesare Salvi, Domenico Volpini, Luigi Angeletti (UIL) i Albino Gorini (FISBA-CISL).
Službenu španjolsku delegaciju predvodila je Ana de Palacio (ministrica vanjskih poslova). Također su bili prisutni i ministar pravosuđa, predsjednik Navarre i gradonačelnik Barbastra. Tu su bili još i: Mama Ngina Kenyatta i Lech Walesa. Konačno treba spomenuti i različite osobe iz svijeta sporta i kulture poput: Angela Palermo de Lazzari (predsjednica Liga de amas de casa) i Rosalina Tuyuc (aktivistica za ljudska prava iz Guatemale).
Doktor Nevado
Dr. Manuel Nevado Rey sjedio je u prvom redu. On je ortopedski kirurg čudesno izliječen od kroničnog radiodermatitisa 1992.godine zahvaljujući posredovanju Josemarije Escrivá. Njegovo je izlječenje čudo predstavljeno za kanonizaciju. Nevado Rey stigao je u Rim sa skupinom obitelji i prijatelja iz Almendraleja (Badajoz, Španjolska).
Mladi ljudi
Bila je zamjetna prisutnost mladih na Trgu svetog Petra. Organizatori su procijenili da je bilo 80,000 mladih od čega je 2,000 pomagalo kao volonteri.
Najmlađa sudionica kanonizacije bila je Mary Immaculate Ngwengeh Amungwa, rođena 22.rujna 2002.godine u Yaoundé, Kamerun. Immaculate je pošla na svoje prvo putovanje sa svojim roditeljima, Athanasiusom i Veronique. Krenuli su iz Međunarodne zračne luke Nsimalen (Kamerun) 4.listopada.
Stariji
Jedan od najstarijih sudionika imao je 99 godina: otac Quirino Glorioso, svećenik iz biskupije Laguna (Filipini). Otac Quirino rekao je da su njegovi stariji župljani, znajući za njegovu pobožnost prema novom svecu, organizirali skupljanje novaca kako bi mu platili putovanje, “Inače nikada ne bih došao u Rim tako da sam jako sretan što sam mogao ispuniti svoj san i vidjeti Papu i sudjelovati na kanonizaciji Josemarije Escrivá.” Dodao je, “Josemaría je star stotinu godina i već je svetac; ja imam 99 godina i još sam uvijek isti…” Među svećenicima bio je također jedan stariji kardinal, Adam Kozlowiecki, Jezuit, rođen u Poljskoj 1911.godine, sada živi u Zambiji.
Teresa Funes, stara 82 godine, putovala je 1,800 kilometara autobusom da bi stigla u Rim iz ruralnog gradića Baza, Španjolska. “Zaista sam željela ići na kanonizaciju, ali nisam o tome ništa govorila” rekla je. Njezina su je djeca iznenadila i organizirala joj putovanje. “U busu sam poštivala upute koje su mi dali moji liječnici: vježbala sam prste na nogama i rukama, svaki sat i pol smo imali pauzu da bi prošetali, tako da srce i noge nastave s uobičajenom funkcijom….”
U zahvaljivanju
Bilo je također mnogo ljudi koji su došli na kanonizaciju kako bi “zahvalili” novom svecu za vlastita izlječenja koja su dobili njegovim posredovanjem. Primjerice, Shirley Sangalang (Filipini), oporavila se od ozbiljne infekcije uha; Gabriela Hernández-Fumaro (New York) koja je bila stara pet godina i neočekivano se izliječila od alergijske reakcije na cjepivo; Nelson Shack, iz Perua, izlječen je od šepanja kojeg je prouzročio problem s kralježnicom nakon jedne nesreće.
Među drugima koji su ozdravili i sudjelovali na ceremoniji bili su: Acisclo Valladares Aycicena, Ambasador Guatemale pri Svetoj Stolici i Virginie Arsm iz Mađarske, koji je neozljeđen preživio tešku automobilsku nesreću zahvaljujući posredovanju Josemarije Escrivá.
Blizu i daleko
Sudionik Mark Gardiner procijenio je da je proputovao 18,580 kilometara da bi stigao u Rim. Došao je iz Wellingtona, Novi Zeland, s još osam osoba: oni su najvjerojatnije sudionici koji su najviše putovali da bi stigli na ceremoniju. S druge strane, Francesco Russo, koji živi u Borgo Santo Spiritu hodao je 20 metara da bi došao do Trga.
Medicinska volonterska skupina
Oko 150 volontera iz rimskog Libera Università Campus Bio-Medico pomagalo je pružajući medicinske usluge na Ospedale Santo Spirito . Među njima bili su brojni liječnici i sestre iz klinike Campus, čak i studenti završne godine medicine i njege.
Koristeći maštu da se pokriju troškovi
Za mnoge je sudionike dolazak u Rim značio ogromne ekonomske žrtve: primjerice, skupini od 300 seljana iz Valle de Cañete u Peruu, gdje je rašireno štovanje svetog Josemarije. Aldegunda Chumpitaz objasnila je da su provodili različite aktivnosti kako bi skupili novac za put, primjerice prodavajući 7,000 pikaronesa po osobi (picarones su tipički peruanski slatkiši, rade se od šećera, brašna i kvasca).
Noel Macaraeg je mladi Filipinac, boluje od leukemije. Najmlađi je od desetero djece i ima veliku pobožnost prema novom svecu. Njegov je brat poslao zahtjev u “Make a Wish Foundation” u Sjedinjenim Državama, udruzi koja ispunjava želje teško oboljeloj djeci. Noelova želja bila je doći na kanonizaciju sa svojom obitelji. Nakon molitve Josemariji Escrivá želja mu je ispunjena, udruga je sponzorirala put njemu, njegovim sestrama i majci: “svi su kod kuće sretni,” rekao je.
Miguel Chigüichón je vrtlar iz Guatemale. Čistio je automobile i kuće svake subote već sedam mjeseci. S novcem kojeg je zaradio platio je putovanje.
Natividad i Javier Isorna dolaze iz Santiaga de Compostela (Španjolska) i imaju veliku obitelj. Kako bi financirali svoj put u Rim osnovali su “obiteljsku kasicu” u koju je cijela obitelj stavljala ušteđevinu zarađenu na malenim poslovima koje su obavljali mjesecima pred kanonizaciju. Chus (16 godina) priča o uspjehu ovog projekta, “Tata se posvetio pravljenju filloasa (tipičnog galatanskog jela), a mama keksima. Drugi su davali privatnu poduku. Ja sam pomagao jednoj staroj gospođi, a tijekom vikenda sam sa sestrom odrađivao male poslove. Također smo čuvali djecu na slavljima i primanjima.”
Lucille Gaudette iz Quebeca (Kanada) nadala se da će sudjelovati na kanonizaciji, ali nije bila u mogućnosti jer se borila s rakom. Gđa. Guadette je odlučila sudjelovati na sljedeći način: davajući svoj novac mladim sudionicima iz njezinog grada.
Sudionici drugih vjeroispovijesti
1950.godine, kao odgovor na zahtjev Josemarije Escrivá, Sveta Stolica je odobrila primanje ne-katolika u Opus Dei kao suradnika. Od toga trenutka su brojni kršćani drugih ispovijesti kao i ljudi drugih vjera, sudjelovali u aktivnostima Prelature. Na Trgu svetog Petra bilo ih je dosta. Među prisutnima bili su: Hinrich Bues, protestantski pastor, Alik Zorin, ruski pjesnik sa skupinom ruskih vjernika, Tapio Aho-Kallio, vjeroučitelj iz helsinške škole, finski i drugi luteranci koji su došli sa skupinom iz Švedske i Norveške, Gary Chu, kineski slikar i jedan anglikanski par iz Nigerije (Gdin. i gđa. Ghenro i Funso Adegbola), itd.
Rimska otvorena kuća
Više od 950 Rimljana pridružilo se programu “Dobrodošli kući” – to su obitelji koje su svoje domove otvorili pojedincima ili obiteljima koji su im bili dodijeljeni od Organizacijskog komiteta. Program je tako želio ekonomski pomoći sudionicima.
“Rimske obitelji” objašnjava Federica Paolini, sudionica programa, “imaju dugu tradiciju gostoprimstva.” Dodaje, “Za nas mnoge, Josemaría Escrivá bio je istinski otac. Zahvaljujući njemu shvatili smo da je Crkva obitelj i zato gostoprimstvo dolazi spontano.”
Sveta Pričest
1,040 svećenika dijelilo je pričest na Trgu svetog Petra, na Trgu Pia XII i na Via della Conciliazione.
Cvijeće
Stepenište Svetog Petra bilo je ukrašeno cvijećem iz Ekvadora kojeg je darovao José Ricardo Davalos, uzgajivač cvijeća odan novom svecu. Ekvador je jedan od glavnih izvoznika cvijeća u svijetu. Na tisuće je cvjetova stiglo iz te zemlje. Također je jedan talijanski privatnik Il Camino donirao 7,000 ruža, karanfila i drugog cvijeća za dekoraciju oltara. Među 25 ljudi koji su sudjelovali u ovome bio je i Jürgen Kluempen, njemački businessman, koji se pobrinuo za prijevoz cvijeća kada je stiglo u Amsterdam i besplatno ga prevezao u Rim. 200 waratahsa, crvenog cvijeća porijeklom iz Australije, također je bilo postavljeno do posmrtnih ostataka Josemarije Escrivá tijekom dana kada su mu počast odavali vjernici u Bazilici svetog Eugenija.
Misnica za Svetog Oca
Odjeća i sveto posuđe koje je Sveti Otac koristio napravljeni su u Talleres de Arte Granda u Španjolskoj. Papina misnica za tu je prigodu ručno izrađena materijalom koji je stigao iz New Delhija (Indija).
Hrana
Prema Organizacijskom komitetu, 55,000 sudionika naručilo je pakirane obroke za ručak u okolini Trga svetoga Petra. Svaki je paket sadržavao dva sendvica, piće, voćku i desert. Kako bi smanjila cijenu pakiranih obroka tvrtka Fiorucci donirala je 30,000 šnita šunke; Interpan iz Ternija, 35,000 sendvića; Ferrero, 15,000 deserta Snack and drink; i Peroni, 40,000 konzervi piva.
Oprema za sudionike
Oprema je sadržavala biografiju Sveti Josemaría Escrivá, Pilgrimov vodič, kartu Rima i omotnicu za donacije za Projekt Harambee 2002. Svaki je sudionik također primio i knjižicu na jeziku koji će mu najbolje omogućiti praćenje Mise.
Pristanište Sveti Josemaría u Civitavecchiji
6.listopada, pristanište luke Civitavecchia, gdje se iskrcalo više od 10,000 sudionika kanonizacije iz različitih mediteranskih gradova, dobilo je ime po svetom Josemariji. Počelo je službenom ceremonijom, a nastavilo se internacionalnim festivalom na kojem su sudjelovali putnici brodova koji su došli na kanonizaciju.
