Četvrto radosno otajstvo: Prikazanje

Sada ćeš to biti ti, prijatelju moj, koji ćeš nositi kavez s grlicama; pomisli samo: Ona; Marija, Bezgrješna!; pokorava se Zakonu kao da je onečišćena.

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. (Lk 2:22-24)

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu (Luka 2:22).

Sada ćeš to biti ti, prijatelju moj, koji ćeš nositi kavez s grlicama – pomisli samo: Ona – Marija, Bezgrješna! – pokorava se Zakonu kao da je onečišćena.

Po ovom primjeru, ludo dijete, hoćeš li naučiti slušati sveti zakon Božji, bez obzira na bilo kakvu osobnu žrtvu?

Čišćenje! Ti svakako trebaš pročišćenje! – Kajanje i više od kajanja, Ljubav. – Ljubav koja kao vruće željezo uklanja nečistoće s naše duše i koja kao vatra pali jadan plamičak naših srca.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, (Luka 2:25-30).

Sveta Krunica, Prikazanje

Katolička vjera gleda na Mariju kao na znak osobite Božje ljubavi. Bog nas naziva svojim prijateljima: njegova milost u nama djeluje, oslobađa nas od grijeha, omogućuje nam da na neki način odražavamo pojedine Kristove osobine iako smo još uvijek jadni i bijedni. Nismo napušteni ljudi koje je Bog obećao spasiti. Njegovo je spasenje u nama već na djelu. U svom odnosu s Bogom mi nismo slijepci koji plaču u strašnoj tami i mole za svjetlom. Djeca smo koja znaju da nas naš Otac voli.

Susret s Kristom, 142

Iskustvo grijeha nas stoga ne bi smjelo navesti da posumnjamo u našu zadaću. Istina, grijesi nam mogu otežati prepoznavanje Krista. Stoga se trebamo suočiti s osobnim osjećajima i tražiti pročišćenje. Ali dok to činimo, trebamo shvatiti da nam Bog nije obećao potpunu pobjedu nad zlom u ovom životu. Zapravo nas traži da se borimo. „Moja ti je milost dovoljna“, odgovara Gospodin svetom Pavlu koji je zatražio da ga se oslobodi od „trnja svojega tijela“ koje ga ponižava.

Susret s Kristom, 114

Marijo, naša Majko, „pomoćnice kršćana, utočište grješnika“: posreduj kod svojega Sina da nam pošalje Svetoga Duha, da u našim srcima razbudi odluku da s pouzdanjem nastavimo, da duboko u duši čujemo poziv koji je mirom ispunio mučenike među prvim kršćanima: „Dođi, vrati se svome Ocu“, on te čeka.

Susret s Kristom, 66

Kršćanski poziv je poziv na žrtvu, pokoru, okajanje. Moramo se iskupiti za svoje grijehe – za brojne trenutke kada smo okrenuli lice da ne vidimo Božji pogled – i za grijehe cijeloga svijeta. Trebamo nastojati oponašati Krista, „noseći uvijek u svojem tijelu smrt Kristovu“, njegovo odricanje, njegovu žrtvu na Križu, „kako bi se u nama također ostvario Isusov život.“ Naš put, put je žrtve i tijekom ovog odricanja pronalazimo gaudium cum pace, i radost i mir.

Susret s Kristom, 9