Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti (Dj 2,1-4).

Duboka stvarnost

Moćni dolazak Duha Svetoga na Duhove nije bio neki

izoliran događaj. Nema stranice u Djelima apostolskim na

kojoj se ne govori o Njemu i o njegovim djelima, koja vode

život i daju mu duha, te o promjenama prakršćanske zajednice:

On daje riječ svetom Petru (usp. Dj 4,8), jača vjeru učenika

(usp. Dj. 4,31), svojim dolaskom On potkrepljuje zov,

koji se izlio na pogane (usp. Dj 10,44-47). On šalje Savla i

Barnabu u daleke zemlje da za Kristovu nauku otvore nove

putove (usp. Dj 13,2-4). Njegova prisutnost i njegova djela

jesu iznad svega.

Duboka stvarnost koju nam ti tekstovi Svetoga pisma otkrivaju

nije samo sjećanje na prošlost, na zlatno doba Crkve,

koje je nestalo u prošlosti. Ta stvarnost unatoč bijedi i grijesima

svakoga od nas jest stvarnost Crkve i danas i za sva vremena. Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji

će ostati s vama zauvijek (Iv 14,16), reče Gospodin svojim

učenicima. Isus Krist ispunio je svoja obećanja: uskrsnuo je,

uzašao na nebo i zajedno s vje~nim Ocem šalje nam Duha

Svetoga da nas On posveti i dadne nam život.

Susret s Kristom, 127-128

Ophođenje s Duhom Svetim

Živjeti iz Duha Svetoga znači živjeti iz vjere, nade i ljubavi,

dopustiti Božji zagrljaj, da On od početka obnovi naše

srce i oblikuje ga na svoj način. Zreli, duboki i jaki kršćanski

život ne može se improvizirati, jer je on plod rasta milosti

Božje u čovjeku. Djela apostolska opisuju život kršćanske

prazajednice jednom tako kratkom i tako jezgrenom rečenicom:

Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom

životu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2,42).

Ta nauka vrijedi za sve kršćne, jer smo mi svi u istoj

mjeri pozvani na svetost. Nema kršćana druge klase, koji bi

bili obvezani na neki razvodnjeni oblik življenja Evanđelja;

svi smo mi primili isto krštenje, a među različitim darovima

milosti i ljudskim životnim okolnostima jedan Duh dijeli božanske darove, jedna je vjera, jedna nada, jedna ljubav

(usp. 1 Kor 12,4-6 i 13,1-13).

Stoga možemo Apostolovo pitanje shvatiti kao nama

upućeno i možemo ga uzeti kao poticaj za osobno i neposredno

ophođenje s Bogom: Ne znate li da ste hram Božji i

da Duh Božji prebiva u vama?(1 Kor 3,16). Nažalost, Duh

je Sveti za neke kršćane Veliki Neznanac: ime koje se izgovori

ali nije Netko – jedna od tri Osobe jedinog Boga -, s kojom

se razgovara i iz koje se živi. Ono što nedostaje jest

uobičajeno ophođenje s Njim u jednostavnosti i povjerenju,

onako kako nas to Crkva uči po liturgiji. Tada ćemo Gospodina

bolje upoznati i bit ćemo svjesni onoga što znači taj neizreciv

dar zvati se kršćaninom; tada ćemo naslutiti svu

puninu i istinu onog pobobanstvenja, ono udioništvovanje u

Božjem životu o kojemu smo govorili.

Susret s Kristom, 134