Prijeko je potrebno opet unijeti kršćanski duh u pučke svečanosti i običaje. U svakom slučaju, kad se javno priređuju, treba izbjeći mogućnost da budu primitivne i poganske.

Moli Gospodina da se nađe ljudi za ovaj hitan posao koji bismo mogli nazvati "apostolatom zabave".

Put, 975

Prijatelj ...

Onaj prijatelj nam se iskreno povjerio da

se nikada nije dosađivao, jer nikada nije

bio sam, bez našeg Prijatelja.

– Padala je noć, s gustom tišinom... Osjetio si

živo Božju prisutnost... A s ovom stvarnošću, koji

mir!

Brazda, 857

Iesus(...)dolazi nam ususret i govori: Ako je tko žedan, neka

dođe k meni (usp. Ps 62,2). On nam daje svoje Srce da mi

tamo nađemo naše osvježenje i našu snagu. Ako prihvatimo

njegov zov, ustvrdit ćemo da su istinite njegove riječi: mi

ćemo još više osjetiti glad i žeđ, sve do želje da Bog utemelji

u našem srcu mjesto za svoj počinak i da nam nikada više ne

uskrati svoju toplinu i svoje svjetlo.

Susret s Kristom, 170

Krist, mir naš, ujedno je i put (Iv 14,6). Ako želimo mir,

moramo slijediti njegove korake. Mir je posljedica rata, borbe,

asketske borbe koju mora svaki kršćanin u svojoj duši izvojevati

protiv svega što u njegovu životu nije od Boga:

protiv oholosti, putenosti, egoizma, površnosti i uskogrudnosti.

Uzaludno je vapiti za vanjskim mirom ako nema mira

u savjesti, na dnu duše, jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva,

preljubi, krađe, lažna svjedočanstva, psovke(Mt 15, 19).

Susret s Kristom, 73

Gospodin, nakon što je poslao svoje učenike

da propovijedaju, po njihovu ih po vratku

sakuplja i poziva sa sobom na osamljeno mjesto da se

odmore... Što li ih je Isus pitao i što li im je pripovijedao!

Dakle... Evanđelje nastavlja biti aktualno.

Brazda, 470

Putovanja...

Pisao si mi: Našoj se grupi bio priključio

jedan mladić koji je putovao na sjever. Bio

je rudar. Lijepo je pjevao i pridružio se našem zboru.

Molio sam za njega dok nismo stigli do njegove

postaje. Na oproštaju je izjavio: “Kako bih želio

nastaviti put s vama!”

– Odmah sam se sjetio onog: “Mane nobiscum!”

– Ostani s nama, Gospodine! I molio sam Ga iznova,

u vjeri, da Ga drugi “prepoznaju” u svakom od

nas, suputnicima na “njihovu putu”.

Brazda, 227

Srdačan pozdrav jednog brata podsjetio te

je, u onim neprekidnim odlascima i dolascima,

da su časni putevi svijeta otvoreni za Krista:

ostaje samo da se upustimo u njihovo prelaženje, s

osvajačkim duhom.

Da, Bog je stvorio svijet za svoju djecu, da ga

nastavaju i da ga posve}uju: što čekaš?

Brazda, 858

Moramo skupiti hrabrosti, jer nam Gospodinova milost neće

nedostajati: Bog će biti uz nas i poslati svoje anđele, da nam oni na dugom putu budu suputnici i sudionici u svim našim

pothvatima. In manibus portabunt te, ne forte offendas ad

lapidem pedem tuum (Ps 91,12), stoji dalje u psalmu: Na rukama

će te nositi da se ne spotakneš o kamen.

Susret s Kristom, 63

Ne dopušta ni odmor ni praznike

Svetost, istinska želja da je se postigne, ne

dopušta ni odmor ni praznike.

Brazda, 129

Čini ti se kao da su svi grijesi tvojega života opet oživjeli. Ne gubi hrabosti. Naprotiv: zazovi svoju Majku, svetu Mariju, djetinjom vjerom i pouzdanjem. Ona će vratiti mir tvojoj duši.

Put, 498