Iako sam odrasla u katoličkoj obitelji, buntovni duh, udružen s nezrelosti i ignoriranjem, učinio je da prestanem prakticirati svoju vjeru. Oko petnaest godina Bog nije imao svoje mjesto u mom životu, iako sam znala da me nikada neće prestati voljeti i brinuti se za mene. Bila sam fokusirana na svoj posao novinarke, zarađivanje, zabave i bila sam uvučena u svjetski i površni način života.

Jednoga dana, kada mi je bilo trideset i tri godine, prolazila sam pokraj Apostolske nuncijature i zaustavila sam se pogledati raspored Misa. Iz nekog nepoznatog razloga te sam nedjelje otišla na Misu, a sljedećeg sam tjedna otišla na ispovijed nakon što se osamnaest godina nisam ispovjedila. Svećenik koji je slušao moju priču rekao je: „Bog za tebe ima neki plan“, sigurna sam da su se njegove riječi ostvarile.

Svećenik koji je slušao moju priču rekao je: „Bog za tebe ima neki plan“, sigurna sam da su se njegove riječi ostvarile.

Nekoliko tjedana kasnije trebala sam razgovarati sa stručnjakom za odgajanje djece i majkom brojne obitelji. Tako sam upoznala Mariju, koja mi je dala primjerak Puta. Također me je upoznala s Gabrijelom koja mi je davala satove doktrine i pozvala me na duhovnu obnovu. Nedugo nakon toga otišla sam na svoju prvu obnovu.

Promjene

Malo po malo počeo me zanimati život svetog Josemarije i duh Opusa Dei. Ubrzo su slijedile i promjene u mojem životu. Kako je vrijeme prolazilo, postajala sam strpljivija, manje impulzivna, svjesnija aspekata svojega života i karaktera koje sam trebala poboljšati i svakog sam dana na tome pokušavala raditi. Znam svoju vjeru i pouzdano vjerujem da me Bog svakoga dana vodi, kako bi moj rad i ja sama postali instrumenti za pomoć mojim bližnjima.

Od trenutka kada sam shvatila da posao, poteškoće, kućni poslovi, svakodnevne brige djeluju na one oko mene i, na taj način, sve može biti sredstvo posvećivanja, moj je život dobio novi smisao. Sve što radim prenosi jednostavni fizički trud i ima nadnaravno značenje. Kakav mi osjećaj posvećivanja, i kakav mir, donosi sve to!

Nakon što sam petnaest godina radila kao novinar u masovnim medijima, počela sam raditi na Edukacijskom projektu Suri. Moja je karijera krenula drugim smjerom od onog početnog, i sada mi donosi veliko zadovoljstvo u svakom pogledu.

Najbolji prijatelj

Moj je najbolji suradnik Svetohranište, manje od petnaest metara od mojega ureda. Kada iskrsnu problemi, jednostavno odem u kapelicu i sve stavim, dobro i loše, lako i teško, u ruke Isusa u Presvetom Sakramentu. Prelijepo je vidjeti kako ti povjerenje u Boga daje drugačiju perspektivu pa se čak i stvari koje izgledaju nemoguće nekako riješe. Svakog dana vidim kako moj posao pozitivno utječe na živote žena koje nemaju novaca, ali imaju velike želje za unapređivanjem svoga života i dolaze u Suri kako bi pronašle što im treba za postizanje bolje kvalitete života za sebe i svoje obitelji.

Padam, i opet se dižem. Nastojim se poboljšati i svakog trenutka na svoja djela primjenjujem misli svetog Josemarije – važnost molitve, mrtvljenja i djelovanja. Svetac zaštitnik svakodnevnog života danas je moj vodič u ovom novom razdoblju moga života, i zaista uživam u tome, hvala Bogu.

Sigurna sam da je mojoj majci na nebu jako drago da sam se nakon tolikih protraćenih godina vratila na pravi put.

Sigurna sam da je mojoj majci na nebu jako drago što sam se nakon tolikih protraćenih godina vratila na pravi put, ruku pod ruku sa svecem čija je molitvena kartica bila neprestano uz nju, u njenom radu i kod kuće. Jedno od mojih sjećanja iz djetinjstva jest molitvena kartica svetog Josemarije koju je moja majka zataknula za kuhinjski prozor. Slika je ostala sa mnom i godinama kasnije pomogla mi je da se vratim Bogu.