Kanonizacija Ivana XXIII i Ivana Pavla II velik je događaj za Crkvu i znak nade za svijet jer gdje cvjeta svetost, krize ne mogu imati posljednju riječ.
Tamo gdje je svetost, tamo su i čvrsti temelji na kojima se treba graditi budućnost. U kršćanstvu, a osobito u svecima, pronalazimo odgovore za najdublje probleme koji muče čovječanstvo i društvo, a koji često izranjaju iz udaljavanja od Boga.
To je nešto za što trebamo zahvaljivati Bogu, to što u zadnjim desetljećima, dok se toliko toga govori o ekonomskim, kulturnim, političkim, društvenim i religioznim krizama, Crkvu su vodili sveci – sveti ljudi. Dvojica od nedavnih Papa, Ivan XXIII i Ivan Pavao II u nedjelju će biti kanonizirani, a proces beatifikacije trećeg, Pavla VI, već je uznapredovao.
Ivan XXIII iznad svega bio je Papa koji saziva Drugi vatikanski koncil. Kao nasljednik svetoga Petra, čvrstom očinskom rukom vodio je Crkvu do izvrsnog iskustva osobne i zajedničke obnove. Cilj je bio govoriti srcima ljudi našega vremena, kako naglašava Gaudium et Spes. Papa Ivan XXIII pomogao je postaviti poziv na svetost u samu bit onoga što znači biti kršćanin. Danas mu se možemo moliti da moli Boga da ova istina, koju je Drugi vatikanski koncil proglasio, prodre u um svakog kršćanina: da je svetost svakome dostupna i nije cilj samo privilegiranima.
Ljudi na Ivana XXIII gledaju kao na Papu mira jer je u vrlo napetom trenutku u povijesti, slijedeći primjer svojega prethodnika, bez oklijevanja nudio sredstva za izbjegavanje rata, pozivajući se na svoj moralni i vjerski autoritet kako bi izvukao pouku o miru i dostojanstvu svakog ljudskog bića.
Ivan Pavao II bio je svećenik zaljubljen u Boga i u čovjeka, stvorenog na sliku Božju u Kristu. Potaknut milosrđem, cijelu je Crkvu pozvao na „novu evangelizaciju“, naglašavajući ulogu laika u zadaći unošenja Boga u živote pojedinaca i nacija. Tijekom godina njegova pontifikata dobili smo nova svjetla za dublji ulazak u Božju dobrotu i milosrđe. Njegove riječi, djela, pisanja i osobno darivanje sebe u zdravlju i bolesti bili su toliki instrumenti koje je Duh Sveti iskoristio kako bi jako puno ljudi privukao izvoru milosti i kako bi tisuće mladih privukao da kažu „da“ Kristovom pozivu na svećenstvo, redovništvo, brak ili apostolski celibat kao laika.
Ivan Pavao II, Poljak, uveo nas je iz drugog u treće tisućljeće i predao nam veliko nasljedstvo o dostojanstvu ljudske osobe, vrijednosti života i obitelji, služenju siromašnima i potrebitima, pravima radnika, ljudskoj ljubavi, dostojanstvu žena i mnogim drugim aspektima važnima za poboljšanje života ljudi. Njegova učenja i propovijedanja sadrže set naučavanja s golemim budućim potencijalom. Uvjeren sam da će njegova poruka o čovječanstvu i društvu, rođena na dubokom duhovnom odgovoru Bogu, s vremenom samo rasti.
Kanonizacija ove dvojice velikih pastira bit će neposredno prije početka mjeseca svibnja, Marijina mjeseca. Nešto što su oba ova nova sveca dijelili bila je duboka, nježna ljubav prema našoj Gospi. Ivan XXIII često je spominjao „univerzalno materinstvo“ naše Gospe, „Majke svih, budući da je Majka Kristova, glave svih ljudi, koji su svi braća u istom Kristu, Prvorođencu“ (Poruka sa drugog američkog marijanskog kongresa, 12.listopada, 1961). Za Ivana Pavla II, osjećaj majčinske blizine i posredovanja bio je poput magnetskog polja za njegovo duhovno i ljudsko putovanje; i sve je pozivao da otkriju „marijansku dimenziju“ činjenice da su Kristovi učenici. Činjenica da imamo Mariju za Majku, rekao je, „dar je kojeg Krist osobno daruje svakom pojedincu“ (Redemptoris Mater, 45).
Naša Gospa ima posebno mjesto u duhovnom životu svakoga vjernika, ali i u izgradnji Crkve. Tako, u kontekstu nadolazeće kanonizacije, želio bih ponoviti sljedeće riječi svetog Josemarije: „Gotovo je nemoguće posjedovati autentičnu pobožnost prema Mariji a ne osjećati usku povezanost s ostalim udovima Mističnog Tijela, te jedinstvo s njegovo vidljivom glavom, s papom. Stoga rado ponavljam: Omnes cum Petro ad Iesum per Mariam – Svi skupa s Petrom k Isusu po Mariji! (Susret s Kristom, 139). Sretan sam što se Papa Franjo, također jedan vrlo marijanski Papa, odlučio za ovu dvostruku kanonizaciju. Sva nam trojica pokazuju da milosrđe nije nešto isključivo ljudsko, već da se sastoji u tome da se Krista daje drugima, to je ono što je naša Gospa učinila služeći svim ljudima.
Vrlo ćemo se brzo naviknuti o ovoj dvojici pastira govoriti kao o „svetom Ivanu XXIII“ i „svetom Ivanu Pavlu II“. Kanonizirajući njih, papa Franjo, Kristov Vikar, pomaže nam vidjeti da su, za Boga, Angelo Roncalli i Karol Wojtyla, iznad svega dva sveta čovjeka, što je osnovni faktor u životu svakog muškarca i svake žene. Sveti Ivan XXIII i sveti Ivan Pavao II bila su dvojica vrlo pristupačnih svećenika, ispunjeni gorućom ljubavi za Boga i sve ljude. Bili su sveci skroz na skroz, ujedinjeni s nježnom ljubavi prema Mariji, Božjoj i našoj Majci.
+ Javier Echevarria
biskup Prelat Opusa Dei