Pitanja i odgovori

Kako je Isus umro?

Francisco Varo

Tagovi: Doktrina, Vjera
Isus je umro pribijen na križ četrnaestog dana mjeseca Nisana na petak, 7.travnja 30.godine. ovo se zaključuje kritičkim analizama Evanđelja i zapisima o njegovoj smrti iz Talmuda (usp. Sanhedrin 6, 1; 43a).

Razapinjanje na križ bila je smrtna kazna koju su Rimljani namjenjivali robovima i pobunjenicima. Bila je to sramotna smrt i kao takva nije se smjela primjenjivati na rimske građane, već samo na strance. Od vremena rimske okupacije Izraela postoje brojni dokazi koju upućuju na to da se ova kazna prilično često koristila. Godine 4. prije Krista sirijski je prokurator Quintilius Varus razapeo dvije tisuće Židova uhvaćenih radi pobune.

Otkrića u nekropoli Giv’at ha-Mivtar u predgrađu Jeruzalema osvjetljuju način na koji je Isus mogao biti razapet. Pronađena je grobnica čovjeka koji je razapet u prvoj polovici prvog stoljeća, dakle u vrijeme kada i Isus.

Iz natpisa na grobnici znamo da mu je ime bilo Yohanan ben Hagkol. Bio je visok 170 cm i star oko dvadeset i pet godina. Jasno je da je bio razapet jer ljudi koji su ga pokopali nisu mogli ukloniti jedan čavao iz jednog stopala i morali su ga pokopati s tim čavlom i komadićem drveta zabijenim s njim. Čini se da je križ bio izrađen od maslinovog drveta i čini se da je imao izrađenu malenu potporu ispod nogu kako bi se žrtva mogla oslanjati i disati i tako produljivati agoniju. (Bez ikakve potpore žrtvina bi težina visjela samo na njegovim rukama i smrt bi uslijed gušenja nastupila puno ranije.)

Noge su bile lagano razmaknute i savijene. Ostaci pokazuju da nije bilo nikakvih lomova na kostima ruku. To upućuje na to da su čovjekove ruke bile vezane za križ (za razliku od Isusa koji je bio pribijen). Položaj dugog čavla koji mu se nalazi u stopalu pokazuje da je jedan čavao korišten za oba stopala i to na sljedeći način: noge su bile razdvojene desnom stranom lijeve pete i lijevom stranom desen pete; čavao je prošao kroz jednu petu, a zatim kroz drugu. Bol je bila tolika da Ciceron naziva razapinjanje „najvećom kaznom“, „najokrutnijom i najužasnijom kaznom“, „najgorom i ultimativnom kaznom koja se odnosila na robove“ (In Verrem II, 5, 165 i 169).

Međutim, da bi otkrili istinsku ideju o tome što je značila Isusova smrt na križu nije dovoljno razmatrati tragične detalje koje nam povijest iznosi, dublja je stvarnost to da „Krist umrije za grijehe naše po Pismima“ (I Kor 15:3).

Njegovo velikodušno sebedarje do smrti na križu pokazuje veličinu Božje ljubavi prema svakom čovjeku. „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“ (Rim 5:8).

Bibliografija:
- Simon Legasse, The Trial of Jesus, SCM Press (1997): 137-143;
- Nicu Haas, “Anthropological Observations on the Skeletal Remains from Giv’at ha-Mivtar”, Israel Exploration Journal 20 (1970): 38-59; Benedict XVI, Jesus of Nazareth 2, Ignatius Press, 2011.