Ljubiti djelima

Papa Franjo na Kubi je rekao da su nježnost i ljubav revolucionarne te da je vjera poticaj koja pomaže ljudima ustati i graditi mostove.

Papa Franjo na Kubi je rekao da su nježnost i ljubav revolucionarne te da je vjera poticaj koja pomaže ljudima ustati i graditi mostove.

Donosimo neke citate svetog Josemarije o ljubavi.

Tog 16.veljače 1932.godine, dok je redovnicama u samostanu svete Izabele dijelio svetu Pričest, sveti se Josemaria obratio u svom srcu Isusu i rekao mu ono što mu je već često, danju i noću govorio: „Volim te više od njih.“ I odmah je shvatio, ‘Ljubav su djela, ne slatke riječi i isprike.’ „Istog sam trenutka vidio koliko sam slabo velikodušan i sjetio sam se brojnih neprimijećenih detalja na koje nisam obraćao pozornost, a koji su mi kristalnom jasnoćom pokazali moju škrtost. O Isuse, pomozi mi, kako bi tvoj magarčić bio potpuno velikodušan. Djela, djela!” .

Ljubav, odanost, razumijevanje

Naša ljubav treba da je puna i ljudske topline i naklonosti. Tako nas uči Isus. Već stoljećima čovječanstvo iščekuje dolazak Otkupitelja: proroci su ga na stotine načina najavili. Iako je velik dio Božjeg Objavljenja za ljude zbog grijeha i neznanja bio izgubljen, sačuvala se je i u posljednjem uglu zemlje živa potreba za Bogom i čežnja za Otkupiteljem.

Konačno dolazi punina vremenâ. Ipak, ne pojavljuje se nikakav filozofski genij, kao Platon ili Sokrat, koji bi ispunio taj zadatak. Isto se tako ne pojavljuje ni moćni osvajač svijeta kao Aleksandar Veliki. Rodilo se jedno Dijete u Betlehemu. To je Spasitelj svijeta. Ali prije nego što Ono progovara, Ono ljubi djelima. Ne donosi sa sobom neku magičnu formulu, jer Ono zna da se otkupljenje, koje Ono daje, može ispuniti samo u ljudskim srcima. Najprije se ne događa ništa doli smijeh i plač jednog djeteta, bezazleni san utjelovljenog Boga: to sve zato da bi se u nama rasplamsala ljubav i da bismo bez plahosti uzeli Djetešce u svoje ruke.

I još jednom spoznajemo da se u tome sastoji kršćanstvo. Ako kršćanin ne ljubi djelima, onda je on kao kršćanin, a stoga i kao osoba, propao. Drugi za tebe ne smiju biti brojke ili stepenice po kojima se ti možeš uspinjati. A isto tako ne smiju biti masa, koja će, prema potrebi, biti ili čašćena ili ponižavana, cijenjena ili prezirana. Misli o drugima – prije svega o onima iz tvoje neposredne blizine – tako da oni budu za tebe ono što zaista jesu: djeca Božja, sa svim dostojanstvom koje pripada tom divnom naslovu.

Prema djeci Božjoj moramo se ponašati kao djeca Božja: s požrtvovnom ljubavlju, koja se dnevno razlijeva u bezbrojnim malim dokazima razumijevanja, tihe žrtve, u neprimjetnom predanju. To je bonus odor Christi, koji je one što su živjeli među našom prvom braćom u vjeri potaknuo na primjedbu: Pogledajte kako se oni međusobno ljube! (Tertulian, Apologeticus, 39; PL 1, 471)

Ne radi se tu o nekom dalekom idealu. Krist nije neki čudak, koji kao Tartarin Taraskonac goni lavove ondje gdje ih uopće nema: po hodnicima svoje kuće. Želim uvijek govoriti o konkretnom dnevnom životu: posvećenje rada, obiteljske brige, prijateljstvo. Ako mi tu nismo kršćani, gdje bismo onda trebali biti? Ugodan miris tamjana nastaje pomoću žeravice koja neprimjetno guta zrno za zrnom. Ljudi ne primjećuju bonus odor Christi u buktanju nekog prigodnog vatrometa, već u djelotvornom žaru kreposti: u pravednosti, u odanosti, u vjernosti, u razumijevanju, u velikodušnosti, u radosti.

Susret s Kristom, 36.

Pomoći drugima

U betlehemskoj štalici Krist tebi i meni zbori da nas On treba; On nas potiče na kršćanski život bez druge primjese, na život predanosti, rada i radosti. Otkupljujuća snaga našega života može se rasplamsati samo u poniznosti, ako prestanemo misliti na sebe i ako se osjećamo odgovornima za druge.

Susret s Kristom, 18.

Nemoguće je kao dijete susretati Mariju a pritom misliti samo na sebe, samo na svoje vlastite probleme. Nemoguće je susretati Djevicu a sa sobom nositi osobne egoistične probleme. Marija vodi k Isusu, a Isus je Primogenitus in multis fratribus, prvorođenac među mnogom braćom (Rim 8,29). Upoznati Isusa isto je što i spoznaja da naš život ne može imati drugog smisla doli predanost u službi za druge.

Susret s Kristom, 145.

Kad završiš svoj posao, priskoči u pomoć i svojemu bratu. Pomaži mu, radi Krista, s takvom obzirnošću i prirodnošću da se ni u snu ne dosjeti da radiš više negoli moraš.

To je zaista profinjeno vladanje Božjeg djeteta.

Put, 440.

Svatko nam je jednako važan

Problemi našeg bližnjega moraju biti i naši problemi. Kršćansko bratstvo mora imati duboko korijenje u našoj duši; ni prema jednom čovjeku ne smijemo biti ravnodušni. Marija, Isusova Majka, koja je donijela na svijet Gospodina, koja Ga je odgajala, koja Ga je pratila na njegovom zemaljskom životnom putu i koja je sada s Njim u nebu, pomoći će nam da otkrijemo Isusa, koji prolazi pokraj nas, koji je onazočen u potrebama naše braće ljudi.

Susret s Kristom, 145.

Istinska i aktivna

Da te ne vidim kako u djelo provodiš onu svetu bratsku ljubav koju ti neprestano propovijedam, morao bih te podsjetiti na velike riječi svetog Ivana: "Filioli mei, non diligamus verbo neque lingua, sed opere et veritate. - Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom."

Put, 461.

Iskrena odluka: činiti milijim i lakšim put drugima, budući da život sa sobom ionako već nosi dovoljno gorčine.

Brazda, 63.

Kad ti je teško iskazati ljubaznost, učiniti uslugu nekoj osobi, pomisli da je ona dijete Božje, sjeti se da nam je Gospodin zapovjedio da ljubimo jedni druge. I još više: uroni svaki dan u taj evanđeoski propis, nemoj ostati na površini. Izvuci zaključke – veoma je lako – i prilagodi svoje ponašanje u svakom trenutku tim zahtjevima.

Brazda, 727.