Zar nisi zamijetio sjaj u Isusovim očima, kad je siromašna udovica davala svoj mali prilog u hramu? Daj mu i ti koliko imaš. Nije zasluga u tome jesi li dao mnogo ili malo, nego u nakani s kojom si dao.

Put 829

Općenito, pišeš mi, ljudi se teško rastaju od novca. Velike riječi, pretjerana oduševljenja, obećanja, planovi. No, kada treba žrtvovati, malo ih je koji podmeću leđa. Pa i kad nešto daju, treba im pritom prirediti svečanost: ples, tombolu, predstavu, prijem i još k tomu oglas i izvještaj u novinama. Žalosna je to slika, ali ima izuzetaka; budi i ti jedan od onih čija ljevica ne zna što daruje desnica.

Put 466

Milostinja dana siromasima svjedočanstvo je bratske ljubavi: ona je i Bogu milo vršenje pravde. (Katekizam Katoličke Crkve 2462)

Milostinja nije ispuniti

Ti i ja, mi smo u stanju da nekoga susretnemo žarkom ljubavlju, jer smo po Očevoj ljubavi rođeni za vjeru. Molite odvažno Gospodine za to blago, za nadnaravnu krepost ljubavi, da biste je zatim mogli ostvariti do najmanjeg detalja.

Često mi kršćani nismo znali kako postupiti s tim darom; ponekad smo mu snizili vrijednost kao da on nije ništa drugo doli jedno dijeljenje milostinje bez duše i interesa, ponekad smo to još više ili manje reducirali na formalno dobročinstvo. Rezignirano se jedna bolesnica tužila na tu zabludu riječima: Da, ovdje na meni primjenjuju ljubav prema bližnjemu, a moja me je majka ljubila s toplinom srca. Ljubav koja ima korijen u Kristovu srcu ne poznaje takve razlike.

Da bi vam ovu istinu što više usjekao u pamet upotrijebio sam tisuću puta istu sliku: Mi nemamo jedno srce da bismo ljubili Boga i jedno drugo da bismo ljubili stvorenja: s tim našim jadnim siromašnim tjelesnim srcem ljubimo kao ljudi, a kad se ta ljubav spoji s Kristovom ljubavlju onda je ona, istovremeno i nadnaravna. Tu, i nikakvu drugu ljubav, moramo gajiti u duši, te će nam omogućiti da u bližnjima otkrijemo sliku našega Gospodina.

Prijatelji Božji 229

... van svih proračuna i granica

Meni se sviđa misao koju Duh Sveti govori preko proroka Izaije: Discite benefacere – učita se dobrim djelima (Iz 1,17). Običavam taj savjet dovesti u vezu s najrazličitijim aspektima našeg unutarnjeg života, jer kšrćanski se život nikada ne može smatrati savršenim: rast u krepostima je plod jednog stvarnog rada na samome sebi, dan za danom.

Kako mi zapravo učimo u dnevnom životu?

Najprije utvrđujemo cilj koji želimo postići, kao i sva potrebna sredstva. Zatim ta sredstva primjenjujemo toliko dugo dok ne postignemo postojanu i čvrstu naviku. I jedva da smo to postigli, otkrivamo već i druge do sada nama ne poznate aspekte; oni nas potiču na daljnji rad bez prestanka.

Ljubav prema bližnjemu je izraz ljubavi prema Bogu. Ako se trudimo da napredujemo u toj kreposti, ne smijemo postavljati nikakve granice. Njega neizmjerno ljubiti jedina je mjera koja vrijedi za Gospodina. Jer s jedne strane nećemo nikada moći dovoljno zahvaliti za sve ono što je on za nas učinio; a s druge strane se Njegova ljubav očituje prema stvorenjima upravo neizmjerno, van svih proračuna i granica.

Sve nas, koji smo pripravni da otvorimo svoju dušu za njegovu riječ, Gospodin u govoru na gori poučava u božanskoj zapovijedi ljubavi. Sažeto On na kraju kaže: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš (Lk 6,35-36)!

Milosrđe je više nego samo suosjećanje: Ono je preobilje ljubavi i istovremeno donosi sa sobom preobilje pravde. Milostivi ima srce koje tankoćutno osjeća i dogovara jednom jakom, na žrtvu pripravnom, velikodušnom ljubavlju. Sveti Pavao veliča tu ljubav:Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoja, ne razdružuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1 Kor 13,4-7).

Prijatelji Božji 232