Kako si čula za svetog Josemariju?
Kada sam bila mala obično smo svaku večer kao obitelj molili. Svako bi dijete Gospodinu reklo nešto što se tog dana dogodilo, tada bismo pjevali ili molili Zdravo Marije. Konačno, jednom bi djetetu bilo dozvoljeno moliti s molitvene kartice svetog Josemarije. Sjećam se kako sam vrlo pažljivo čitala, ali bez da zaista razumijem stvari koje sam govorila. Ali bila sam vrlo ponosna na sebe jer je to značilo da sam dovoljno stara da bih čitala, tako da taj posao nije isključivo pripadao mom starijem bratu, kako je on tvrdio.
Ne mogu iskreno tvrditi da sam u tom trenutku znala svetog Josemariju, ali sigurna sam da je on poznavao mene i da se molio za mene.
Bolje sam ga upoznala kada mi je bilo petnaest godina i kada sam pročitala knjigu o njemu – Otisci stopala u snijegu. Ono što me se zbilja dojmilo jest njegova velikodušnost u predanju cijelog života Bogu nakon što je vidio otiske golih nogu karmelićanskog redovnika u snijegu.
Možeš li reći da postoji vrijeme „prije“ i „poslije“ susreta sa svetim Josemarijom?
Ne mogu govoriti o „prije“ i „poslije“ jer on je uvijek bio tu negdje u mom životu, dakle nije bilo da sam ga jednog dana upoznala i da mi je to promijenilo život. Više se radi o tome da sam ga sve više i više upoznavala, njegov život, pisanja i učenja.
Nekoliko sam mjeseci radi posla proboravila u Rimu i bila sam dovoljno sretna da molim u crkvi Naše Gospe od Mira, gdje se čuvaju njegovi posmrtni ostaci. Pa, moliti pred relikvijama sveca, osobito sveca koji je cijeli svoj život prikazao za tvoj poziv, ne ostavlja te hladnom. Želiš mu zahvaliti iz dubine srca i u isto ga vrijeme zamoliti da te zagovara jer si svjestan koliko si daleko od svetosti koju je on postigao.
Nakon tih trenutaka molitve osjećala sam se ornom za povratak na posao, da se iznova potrudim ljubiti Boga u svom svakodnevnom životu. To je kao da mi je sveti Josemaria rekao: „Zamišljao sam to, pa možeš i ti. Vjeruj u Boga i u Blaženu Djevicu i hajde, samo naprijed, možeš dospjeti do neba!“ Dakle, to je neka vrsta „prije“ i „poslije“, ali najbolja je stvar što ovu odluku mogu neprestano iznova obnavljati u svom životu, čak i nekoliko puta dnevno – samo se trebam moliti!
Kako bi pričala nekome o svetom Josemariji kada bi ti se pružila prilika?
Mislim da bih u današnjem društvu koje voli sliku, pozvala svakoga da pogleda dokumentarac „Veličina svakodnevnog života“. Njegov dio su i dijelovi filmića snimljenih na susretima sa svetim Josemarijom gdje ga čujete kako govori i ohrabruje ljude da vole Krista, a to govori izravno vašem srcu, ne trebaš zamišljati ili izmišljati kako je izgledao, on je tamo za nas da ga vidimo. Tamo su također i različiti ljudi, sve vrste ljudi, koji pričaju što im sveti Josemaria znači.
Zašto si mu toliko zahvalna?
To je teško pitanje za odgovoriti jer toliko mu toga dugujem. Malene svakodnevne stvari, a i veće. Primjerice, njemu zahvaljujem što sam prošla vozački ispit. Bez njegovog posredovanja još uvijek bih išla na satove vožnje. Ali, ne brinite – sada vrlo pažljivo vozim!
Što se većih stvari tiče – dugujem mu svoju obitelj, jer bez njega ona nikada ne bi bila ono što je danas. Moji su roditelji godinama bili u Opusu Dei i upravo smo od njih primili toplinu i radost i kršćanski duh koji vlada u našem domu samo zato što se oni svakog dana bore za svetost prema duhu svetog Josemarije..
I također mu dugujem činjenicu da sam u ovoj obitelji. To je najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi. Potpuno sam sigurna da je apsolutno točno ono što je govorio dok je bio živ – da smo mi djeca njegove molitve.