Naslovna stranica Dokumenti23.kolovoz, 1971: Adeamus cum fiducia ad thronum gloriae, ut misericordiam consequamur
Dokumenti

23.kolovoz, 1971: Adeamus cum fiducia ad thronum gloriae, ut misericordiam consequamur

Tagovi: Izraz
Panoramski pogled na Caglio (Italija)
Panoramski pogled na Caglio (Italija)
Samo bi rijetko Otac spominjao ovakve nadnaravne događaje; nije to radio osim kada je držao da je zaista potrebno za dobro Djela i svoje djece. Tako da malo znamo o nadnaravnim milostima koje je primio. Ali neke su nam ipak poznate: primjerice, događaj od 23.kolovoza, 1971.

Nekoliko je dana provodio u mjestu Caglio, malenom selu u blizini grada Como, u sjevernoj Italiji. Tog jutra, nakon slavljenja Mise, čitao je novine i najednom, s velikom jasnoćom i nezaustavljivom silom, u njegovu je dušu stigla božanska objava: Adeamus cum fiducia ad thronum gloriae, ut misericordiam consequamur*. Pristupajmo smjelo prijestolju slave, da primimo milosrđe.

Riječi su iz Poslanice Hebrejima 4:16, s jednom razlikom: „prijestolje slave“ umjesto „prijestolje milosti“. Osnivač je objasnio da je naša Gospa na prijestolju slave, zbog svoje neprestane i neokaljane prisnosti s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Dobro je da putem njezina posredovanja pristižemo k Bogu, ponizno moleći njegovo milosrđe. (Pogledaj Alvaro del Portillo, Sum. 1130.)

Otac je imao naviku to činiti tako da ga je ova objava „potvrdila u njegovoj potrebi da uvijek ide k Njoj“ (Javier Echevarría, Sum. 3276).

Svetište Campoč (Caglio)
Svetište Campoč (Caglio)
Poručio je don Alvaru da ovu objavu prenese pisanim putem članovima Generalnog Vijeća: a to je bila, svjedoči Ernesto Julia, jedina prilika kada je tako postupio.

Nadbiskup Julian Herranz govori nam nešto zanimljivo. Od samog je Osnivača čuo za ovaj nadnaravni događaj, odmah po dolasku iz Caglia. U to je vrijeme već počeo rad na Cavabianca (konačnoj izgradnji Rimskog kolegija Svetoga Križa) i Otac je zamolio da postave kameni reljef koji bi prikazivao našu Gospu kako sjedi na prijestolju i kako je kruni Presveto Trojstvo. Na njegovo bi se podnožje ugravirale riječi ove objave. Otac je predložio da se, dok čekaju pravno rješenje uspostave Djela, te riječi mole kao strjelovita molitva kako bi preko naše Gospe dobili željeno rješenje. Ovo je bio prijedlog kojeg su njegova djeca činila godinama.

I tako, zaključuje nadbiskup Herranz, „naša je radost bila velika i naša zahvalnost prema Blaženoj Djevici, kada je Papa (koji o ovome ništa nije znao) javno objavio svoju odluku da uspostavi Opus Dei kao osobnu prelaturu na dan 23.kolovoza 1982.godine – obljetnicu osobite božanske svjetlosti koju je Osnivač primio jedanaest godina ranije” (Sum. 4030).

Andrés Vázquez de Prada, Osnivač Opusa Dei, (III): Božanski putevi na zemlji, Rialp, Madrid, 2002