Prije nekoliko godina upisao sam fakultet na Sveučilištu Navarre, Španjolska. Živio sam u Studentskom domu Belagua. I samo Sveučilište i dom su korporativna djela Opusa Dei. Sve do tada prakticirao sam „sociološko kršćanstvo“. Išao sam na nedjeljne Mise, ali ni najmanje nisam shvaćao bogatstvo vjere ili Crkvena učenja. Malo po malo, tijekom mog boravka u Belaguai, otkrio sam nove načine biti kršćanin. Tamo sam upoznao ljude čije je ponašanje pokazivalo da se bore da Isusa Krista svakoga dana slijede i ljude koji su svoje veselje prenosili na druge. Način na koji su živjeli ono u što vjeruju bio mi je primjer. Malo po malo sam počeo shvaćati što mi nedostaje: postoji Bog koji mi je blizak, s kojim mogu dijeliti svoj život i koji me volio i još me voli, svaki dan.
Sa sjetom se sjećam tih dana u domu Belagua, posebno cjelonoćnih klanjanja pred Presvetim Sakramentom. Bilo je to jedino vrijeme koje sam u tišini provodio pred Presvetim. Međutim, tih prvih petaka u mjesecu (tada smo imali klanjanja pred Euharistijom) mogao sam osjetiti kako jačam, mogao sam osjetiti ohrabrivanje koje mi dolazi od Boga, Boga koji mi je svakoga dana blizu i koji mi daje hrabrost, mir i radost.
Napredovanje iz dana u dan
Od tih prvih dana pa nadalje, moj kršćanski život mirno napreduje. Jedno od učenja svetog Josemarije govori o duhu neprestanog poboljšavanja, o borbi kako bi se svakoga dana u nečemu postalo bolji, ne stajanju na onome što smo do sada već postigli, već da se svakoga dana sve više i više zanimamo za Boga i druge ljude. „Od tebe se treba više tražiti, jer ti možeš i moraš više dati. Razmisli o tome.“ (usp.Brazda, 13), rekao je Osnivač Opusa Dei u jednoj od točaka Brazde , koja je zajedno s knjigom Put , na mene ostavila dubok dojam i pomogla mi u prvim trenucima molitve tijekom tih bdijenja pred Presvetim Sakramentom.
Učenje i primjer svetog Josemarije potaknuli su me također da dublje prakticiram neopozivo srce naše vjere, novu zapovijed koju nam je Isus Krist dao: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas ” (Iv 13:34). To nije neka apstraktna zapovijed, već se izražava kroz malene detalje svakoga dana, u uobičajenim stvarima, u služenju Bogu i drugim ljudima tijekom svojih uobičajenim okupacija. Sveti Josemaria ovo je naglasio jasno, privlačno i snažno: „Uvjeravam vas sinovi i kćeri moje, da kada kršćanin s ljubavlju ispunjava najneznatniju svakodnevnu aktivnost, ta se aktivnost preplavljuje Božjom prisutnosti“ (Razgovori s mons. Escriva de Balaguer, 116).