Od stotinu duša, nas zanima svih sto. Ovo je bio jedan od njegovih velikih ideala: apostolat uma, dovesti znanstvenike, umjetnike, pisce i intelektualce Kristu.

Njegova je osnivačka vizija zajamčeno uključivala ljude svih tipova. I njegovi su prvi sljedbenici bili različiti: studenti, radnici, umjetnici. Uvijek je govorio “Od stotinu duša, nas zanima svih stotinu.” Stvarnost Opusa Dei, čiji su vjernici iz najrazličitijih kultura, rasa, zanimanja, profesionalnih specijalizacija i društvenih klasa, potvrđuje kriterij osnivača. “Gdje god da živi poštena osoba, tamo i mi možemo naći svoje mjesto! Tamo moramo biti sa svojom radosti, nutarnjim mirom, sa željom da duše približimo Kristu. Gdje, pitat ćete? Među profesionalcima? Među profesionalcima. Među radnicima? Među radnicima. A koje je od ovih zanimanja bolje? Reći ću ti ono što sam uvijek govorio: najbolji je onaj posao učinjen s najvećom ljubavi prema Bogu. I ti, kada radiš i pomažeš prijatelju, kolegi, susjedu, na način koji se ne da lako zamjetiti, ti si Krist koji liječi, ti si Krist koji živi među ljudima.”

“Moramo se truditi osigurati da u svim područjima intelektualnog rada budu ispravni ljudi, ljudi s istinskom kršćanskom savijesti, postojani u svojim životima, koji znaju koristiti oružje znanja za služenje ljudskom rodu i Crkvi. Zato što će u svijetu uvijek biti, kao što je bilo i kada je Isus došao na zemlju, novih Heroda koji pokušavaju iskoristiti znanje – čak i ako ga moraju lažirati – da bi progonili Krista i njegove sljedbenike. Kakav je velik zadatak pred nama!”

Tisuće muškaraca i žena

Međutim, poseban utjecaj kojim su intelektualci upravljali kulturom zemlje nije prošao nezapaženo. Mogu i ne moraju biti poznati, ali su jako utjecajni. Zamišljao ih je kao velike količine trajno prisutnog snijega na udaljenim vrhovima planina. Iako su možda predaleko da bi se vidjeli, sve se to slijeva u siguran potok koji zalijeva polja i čini ih plodnima. Oni su dakle ključni element za kristijanizaciju vremenite stvarnosti kao i društva u cjelini.

Sve od vremena svoga studija prava u Zaragozi, sveti Josemaría nikada nije izgubio kontakt sa sveučilišnim svijetom. Ohrabrivao je mnoge mlade ljude na školovanje za sveučilišne profesore. Svakoga je ohrabrivao na ozbiljan i dubok studij odabranog područja te jednako ozbiljan studij vjere.

Znanje i vjera

1952., pripremajući put s puno molitve, podržao je osnivanje Sveučilišta Navarre u Pamploni. Vidio je to kao centar za obasjavanje znanosti i kulture svjetlom vjere. “Svako malo, monotono poput pokvarene ploče, neki ljudi pokušavaju stalno iznova nametnuti temu o nespojivosti vjere i znanosti, ljudskog znanja i božanskog otkrivenja. Ali takva nespojivost može nastati samo – i to samo prividno – zbog nerazumijevanja elemenata problema. Ako je Bog stvorio svijet, ako je On stvorio čovjeka na svoju sliku i dao mu iskru božanskog svjetla, zadaća našeg intelekta trebala bi biti slijedeća: otkriti božansko značenje koje po svojoj prirodi imaju sve stvari, čak i ako se to može postići samo napornim radom. I svjetlom vjere, također možemo spoznati nadnaravnu svrhu koja rezultira podizanjem stvari s prirodne razine na višu razinu milosti. Nikada se ne trebamo bojati razvoja ljudskoga znanja, jer sav intelektualni trud, ako je ozbiljan, usmjeren je prema istini.”

Sveučilište Navarre svojim je aktivnim sudjelovanjem u istraživačkom svijetu i marljivim poučavanjem svojih studenata počelo stjecati prestiž. Godine 1967., monsignor Escrivá slavio je sv. Misu u kampusu za cijelo sveučilište. Njegova propovijed tom prigodom, sada poznata kao “Strastveno ljubiti svijet”, pratila je način posvećivanja unutar vremenitih stvarnosti. Također je tom prilikom rekao: "Aktivnosti koje Opus Dei kao institucija promiče također imaju ove eminentno sekularne osobine. To nisu crkvene aktivnosti. One ni na koji način ne predstavljaju Crkvenu hijerarhiju. One su plod ljudskih, kulturnih i socijalnih inicijativa, a provode ih građani koji njima pokušavaju odsijavati svjetlo Evanđelja i zapaliti ih Kristovom ljubavi.”

Godine 1969., također pod njegovim apostolskim vodstvom, osnovano je Sveučilište Piura u Peru-u. Svojim će kolegijima pratiti druge sveučilišne institucije svijeta, trajno šireći kulturu obasjanu Evanđeljem.

U isto je vrijeme Josemaría Escrivá odlučnu podupirao osnivanje osnovnih i srednjih škola u kojima intelektualna formacija ide ruku pod ruku s duhovnim razvojem prema uosobljenom sustavu koji nastoji razviti vrijednosti u svojim učenicima. Roditelji su odigrali svoju ulogu u osnivanju ovih škola vježbajući svoju zadaću primarnih odgajatelja. Ovaj je model predstavio novu filozofiju obrazovanja i brzo se proširio cijelim svijetom.

U istom je duhu ohrabrio i osnivanje poljoprivrednih škola, centara za obuke u vješinama prodaje i poduzetništva, škola za poboljšanje vještina žena u zemljama u razvoju, bolničkih i medicinskih zdravstvenih centara, itd.