Naslovna stranica SvjedočanstvaPravo značenje hodočašća
Svjedočanstva

Pravo značenje hodočašća

"Toliko sam dobio ovim hodočašćem, više od svih kampova i tečajeva doktrine“, rekao je Jerome, student iz Tajvana.

2017.11.9

Tagovi: Pričest, Vjera, Isus Krist, Taiwan
Za početak bih želio zahvaliti svima koji su pomogli da se ostvari moje putovanje na Svjetski dan mladih. Putovanje nam je započelo u Taipeiju; putovali smo preko Shangaja, Rima, Beča i konačno stigli u Krakow. Osobito sam zahvalan svima koji su nam na tom putu pomogli. Bez njih moje putovanje ne bi bilo plodno.

Siguran sam da je SDM hodočašće. Ipak, nije to neko obično hodočašće jer je ispunjeno tolikom mladosti, strasti i životom.

Samo da odmah objasnim, putovanje kojim se ide u razgledavanje znamenitosti toliko se razlikuje od samog hodočašća. Omogućuje nam posjetiti turistička mjesta koja nas zanimaju, a osjećat ćemo se dobro zbog dobre hrane i usluga. Dok tijekom hodočašća trebamo slijediti određeni raspored svakoga dana, a svako jutro započinje jutarnjom molitvom i svetom Misom. Slijedi Anđeo Gospodnji, Krunica i kasnije, još jedna razmatrajuća molitva. U početku mi je zaista teško bilo slijediti taj raspored. Ali, već sam bio uplatio veliku svotu i želio sam u potpunosti uživati u Poljskoj, njezinim egzotičnim specijalitetima i jedinstvenoj kulturi. Ali, ići na SDM nije bilo onako kako sam ja to očekivao. SDM naučio me je da biti hodočasnik znači obratiti se i prikazivati žrtve.

Tako sam, malo po malo, napustio negodovanje i priviknuo se na činjenicu da sam hodočasnik. Shvatio sam da mi se kroz meditaciju otvara ljepota molitve. Naučio sam pažljivo i polako slušati svaku pojedinu riječ molitve. Svo to vrijeme provedeno s Bogom pomoglo mi je shvatiti moje grijehe i pogreške. Ta su mi razmišljanja prosvijetlila um i ojačala volju. Postao sam svjesniji koliko i kako moja djela utječu na druge.

Iskreno, ja sam buntovnik i ne volim „izgubiti svoju slobodu kretanja“ te slijediti neke grupne aktivnosti. Primjerice, nakon molitve svakoga dana, usprkos fizičkom umoru, nisam želio ostatak vremena provesti odmarajući se. Tako da, dok bi većina mojih prijatelja otišla u krevet, ja sam hodao po Krakowu i isprobavao hranu.

Nakon susreta s Papom, stotine tisuća mladih hodalo je prema centru grada. Poslije su svi moji prijatelji bili premoreni i odmah su otišli u sobe. Ali ja sam pitao vodiča mogu li nakratko obići grad. Dva sam sata razgledavao i puno fotografirao, poput malog djeteta. Također sam uživao u ukusnoj poljskoj večeri. Što se mene tiče, ako sam došao u Poljsku skroz iz dalekog Tajvana, neću tratiti vrijeme i želim što više toga vidjeti. Nažalost, na povratku natrag bus se pokvario. Pitao sam za upute lokalne mještane te sam u dom stigao negdje oko ponoći. Zahvaljujući ovome, toliko sam dobro upoznao lokalni prijevoz i vozni red da sam se do doma mogao vratiti sretno i sigurno kad god sam to htio.

Uz to što sam toliko toga naučio o Bogu, upoznao sam i jako puno ljudi. Bilo nas je jako malo iz Tajvana (nas pet!), pa smo se priključili hodočasnicima iz Shangaja. U domu smo upoznali ljude iz Hong Konga, Macaua i Koreje te smo oformili veliku grupu iz Istočne Azije. Inače, postoji velika razlika između Istočne Azije i ostalih regija. Primjerice, ljudi iz Hong Konga su topli i prijateljski raspoloženi. Brzo uspostavljaju komunikaciju sa svima, bez obzira kojeg bili spola ili rase. Ljudi iz Shangaja su religiozni, jako predani služenju Gospodinu. Bili su jako predani u područjima koja su se ticala duhovne formacije. Za razliku od njih, ljudi iz Macaua nisu toliko pričljivi, ali izuzetno dobro organiziraju plan i vode aktivnosti. Njihovim trudom je naša skupina sve lako prolazila. Zadnji, ali nikako ne posljednji, ljudi iz Koreje su praktični eksperimentatori, prvi su odlazili, a posljednji se vraćali u dom. Uvijek su bili spremni za istraživanje i za tren su vam mogli nestati iz vida. Ali, bez obzira otkud dolazili, svi smo imali zajednički identitet: svi smo bili katolici. Okupili smo se u Kristovo ime, baš kao velika obitelj.

Uz nas iz Azije, puno je mladih Europljana bilo na SDM: Španjolaca, Talijana i Francuza – oni su bili najbrojniji. Tako sam shvatio važnost jezika. Što možemo mi dok Španjolci hvale Papu, Talijani plješću, a Francuzi pjevaju Marseljezu? Iako ne dijelim isto kulturno podneblje kao Europljani, mogu se služiti engleskim jezikom u svojoj komunikaciji. Tako sam pojačao zanimanje za učenje stranih jezika. Razgovarajući sa Španjolcima, naučio sam da oni u srednjim školama uče Filozofiju. Filozofija se nalazi u korijenu svih stvari. Bez nje ne bi postojale ni kemija ni fizika jer upravo je filozofija potaknuta istraživački duh.
Nadalje, sa mnom je bio prijatelj koji priča Kineski, Engleski, Talijanski, Španjolski i Njemački jezik, a ima samo šesnaest godina. Možda ne zna puno o prirodnim znanostima ili društvenim znanostima, barem ne još. Ali, mogao se sasvim lako uklopiti u različite grupe i sprijateljiti sa strancima. Ne treba se brinuti za svoju budućnost jer jezici koje govori već mu daju čvrst temelj za uspjeh (možda postane i najbolji neslužbeni diplomat svoje zemlje)! Tijekom SDM shvatili smo da je izuzetno korisno poznavati strane jezike je su jako važni za upoznavanje, sklapanje prijateljstava, komunikaciju i interakciju. Nije ni potrebno naglašavati da je Engleski jezik tu najvažniji. Žalosno je da ni njega ne znam dobro pričati!

Vjerujem da su mladi koji su došli na SDM, koji su tamo svakoga dana pohađali svetu Misu i pobožno se molili, već najveći svjedoci Katoličke vjere. Prije SDM nisam shvaćao što to mi činimo tijekom katoličkih ceremonija. Rijetko sam išao na ispovijed. Ispitivao sam Boga. Čak sam i sumnjao vjerujem li istinski u Njegovu Crkvu. Čuvši sva moja pitanja, Bog mi je kroz SDM pokazao što je vjera.

Sveti Josemaria Escriva, osnivač Opusa Dei, rekao je da svakodnevno primamo Svetu Pričest, a da ne znamo ni kad trebamo kleknuti. Toliko sam više toga dobio na ovom hodočašću, nego na svim satovima vjeronauka. Konačno sam počeo shvaćati njegovo značenje.

Papa Franjo nada se da će se mladi udružiti. Molio je i tijekom Mise posvetio nas za jedinstvo. Nadalje, Njegova Svetost slavila je SDM u Krakowu 2016., s nadom da će dijeliti „milosrdno i uvijek spremno“ srce s mladima.

Također smo se susreli s Prelatom Opusa Dei (biskupom Echevarrijom) na jednom druženju. On kaže da sve uvijek počinje kao malo; sve što je rođeno kao veliko djeluje zastrašujuće. Kao što malena Crkva s vremenom prerasta u dijecezu, tako i mladi malo po malo upoznaju Boga. Uvjeren sam da ćemo tako i mi s vremenom jako dobro upoznati Boga. Crkva svoju nadu stavlja u mlade koji su njezini budući nositelji, a Svjetski dan mladih samo je jedan od kamenja tih temelja.

Jerome Mao student je prve godine Arhitekture na Kršćanskom Sveučilištu Chung Yuan. Živi u Hsin-tien, New Taipei City, Taiwan.