Priča o obraćenju

Lucia Vanrell, Urugvaj Znam da Bog ne treba „super-muškarce“ ili „super-žene“ za svoje planove ovdje na zemlji, samo duše koje su spremne VOLJETI

Moje je ime Lucia Vanrell, imam 20 godina, studiram biokemiju na Fakultetu znanosti Sveučilišta Republike Urugvaj. Dolazim iz jake katoličke obitelji, ali nakon Prve Pričesti, kako sam ušla u adolescenciju, malo po malo sam se počela odvajati od Boga.

To se nastavilo dok nisam upoznala neke ljude koji su me, svojim dobrim primjerom i prijateljstvom, vratili natrag Kristu. Probili su moj oklop te sam nakon godine dana nutarnjeg sukoba shvatila da u njima postoji nešto posebno što ih je činilo izvanredno sretnima. Shvatila sam da ih je to „nešto“ toliko ispunjavalo da su zračili mir i ljubav prema životu i drugim ljudima. A to „nešto“ se definitivno isplati… i konačno, to „nešto“ je Bog!

Počela sam ići na Misu nedjeljom, tada na ispovijed i Svetu Pričest, te sam odlazila na aktivnosti kršćanske formacije u centre Opusa Dei.

Tada je počela moja pobožnost prema svetom Joemariji. Divila sam se njegovoj vezi s Bogom koja se vidjela u jasnoći kojom je iznosio svoje zamisli i osjećaje. Fascinirala me ta neprekidna težnja za poboljšanjem, za ugađanjem Bogu u svojim najmanjim i najobičnijim djelima. Učenje o svetom Josemariji probudilo je u meni glad za svetosti, za Bogom i za apostolatom. Te iako svatko tko me zna, zna da imam mnoštvo pogrešaka, svaki se dan borim da budem dobra kršćanka, s Božjom pomoći i posredovanjem svetog Josemarije.

S osobne strane, znam da su mi Djelo i njegov Osnivač pomogli, i još uvijek mi pomažu, da ostanem radosna u napetim i neugodnim situacijama (jer pronalazim smisao u žrtvi). U meni se stvorio duh službe i apostolata (zaista sam sretna!). Pronašla sam puno dublje značenje svoga rada i učenja – mogu se posvetiti dok to radim. Naučila sam cijeniti svoj odmor, ljude koje volim i stvari koje svaki dan radim kao darove od Boga. Shvatila sam da imam puno više ljudskih osjećaja nego što sam to ranije mislila, i u isto vrijeme imam snagu moliti Boga da me ne pusti da padnem kada učinim nešto krivo (što redovito činim!). I tu su još brojne druge stvari koje je teško riječima opisati.

Znam da Bog ne treba „super-muškarce“ ili „super-žene“ za svoje planove ovdje na zemlji, samo duše koje su spremne VOLJETI velikim slovima.

A od svetog sam Josemarije također naučila da se sve to isplati!