Govori o običnom životu, namijenjena običnim kršćanima, o nadnaravnim iznenađenjima što ih Bog ima za svakoga. Ova je kompilacija prvo posthumno djelo svetog Josemarije. Objavljena 1977.godine, njezinih osamnaest propovijedi održanih između 1941.i 1968.godine govore o velikim temama kršćanske duhovnosti prema temeljnim nadahnućima svetog Josemarije: veličina običnog života, dar slobode, važnost prirodnih kreposti, poniznost, nenavezanost, čistoća, molitva, vjera, nada, ljubav, apostolat...

Njegov jasan, savjestan, graciozan jezik govori običnim kršćanima. I pogotovo njima nudi visoki cilj kontemplacije, s uvjerenjem da svatko može i treba težiti prema svetosti bez ograničenja: “Dok preporučam ovaj neraskidivi savez s Bogom, ne predstavljam li ideal toliko visok da je većini kršćana nedostižan? Sigurno je da je cilj visok, ali nije nedostižan.”

“Put koji vodi prema svetosti je put molitve: a molitva se ukorjenjuje i polagano raste u duši, poput sićušnog sjemena koje se kasnije razvije u stablo s brojnim granama.“

“Prvo jedno kratko nadahnuće, pa sljedeće, pa sljedeće...sve dok se naš trud ne učini nedovoljnim jer su riječi suviše siromašne...: tada to dovodi do intimnosti s Bogom, gledajući u Boga bez potrebe za odmorom, bez osjećaja umora. Počinjemo živjeti poput zarobljenika, poput zatvorenika. I dok zadaće koje su nam povjerene uslijed naše sitaucije i dužnosti obavljamo najsavršenije moguće (sa svim greškama i ograničenjima), naša duša želi pobjeći. Privlači je Bog kao što magnet privlači željezo. Osoba počinje voljeti Isusa na efektniji način, slatko i nježno iznenađena susretom s njim.”

Na što se oslanja kršćanin kada u sebi gaji takve čudesne nade? Álvaro del Portillo kaže u predgovoru, “Odgovor je kao refren koji se u toku ovih homilija ponavlja: ponizna odvažnost ‘čovjeka koji zna da je bijedan i slab, ali da je dijete Božje.´”

Prodano je preko 400,000 primjeraka na trinaest jezika.