Naslovna stranica Pitanja i odgovoriŠto je hodočašće? Kako ga učiniti?
Pitanja i odgovori

Što je hodočašće? Kako ga učiniti?

Tagovi: Crkva, Djevica, proštenje
Riječ „hodočašće“ izvedena je iz francuske riječi pèlerinage, odnosno latinske riječi peregrinatio, putovati zajedno. Hodočašće je putovanje u vjersko svetište.
U mjesecu svibnju koji je tradicionalno posvećen Djevici Mariji, često se organiziraju hodočašća u njezina svetišta, kako bi je se posjetilo i častilo kao Majku.
Kip Blažene Djevice u svetištu Einsiedeln, Švicarska
Kip Blažene Djevice u svetištu Einsiedeln, Švicarska



Sveti Josemaria smatrao je vrlo poticajnim kada bi na ovakve pobožnosti prema Djevici Mariji krenulo veliko mnoštvo ljudi. Ali uvijek je govorio da osjeća veliku ljubav za one koji sami ili u malenim grupama od dvoje-troje krenu na hodočašće. „Poštujem i cijenim one javne izraze pobožnosti, ali ja više volim istu ljubav i oduševljenje izraziti Mariji osobnim posjećivanjem ili u manjim skupinama – u tišini i u osobnom predanju.“ (Susret s Kristom, 139).

1939.godine, nakon svojeg prvog posjeta svetištu Sonsoles u Avili, Španjolska, sveti Josemaria odlučio je da kao znak ljubavi prema našoj Gospi, svi vjernici Prelature trebaju otići na hodočašće u svetište naše Gospe, ili na mjesto gdje se osobito časti njezin kip ili slika, i to jedno godišnje, u svibnju. Otada se ovaj običaj proširio na brojne ljude koji su došli u kontakt s njegovom porukom.

Svibanjsko hodočašće posjet je našoj Gospi učinjen iz ljubavi i nježnosti dobrog sina ili kćeri. Ono što je sam sveti Josemaria radio i što je preporučivao jest moljenje tri dijela krunice: jednog na putu prema svetištu, jednog – obično Krunicu toga dana s litanijama – u samom svetištu, i trećeg na samom povratku.

Možemo našoj Gospi prikazati malene žrtve za vlastite potrebe i za potrebe Crkve i to primjerice tako što ćemo ići pješice, barem zadnji dio puta; radosno prihvaćajući svaku rastresenost putovanja ili loše vrijeme; hodati bez hrane ili pića kojeg bi možda inače konzumirali tijekom šetnje; i slično.

Svibanjsko hodočašće ima jaki apostolski duh. Sveti nas je Josemaria ohrabrivao da sa sobom povedemo prijatelje i rođake i da iskoristimo priliku i potaknemo ih na produbljivanje svojega kršćanskog života.

„Brojna su se obraćenja, brojne odluke o predanju na služenje Bogu donijele nakon susreta s Marijom. Naša nas Gospa ohrabruje da tražimo Boga, ohrabruje naše nutarnje čežnje na istinski majčinski način, želju da se promijenimo, da vodimo drugačiji život“ (usp. Susret s Kristom, 149).

Sveti Josemaria moli krunicu, svibanj 1974.
Sveti Josemaria moli krunicu, svibanj 1974.

„Marijino se majčinstvo prema nama manifestira osobito jako na mjestima gdje se s njome susrećemo; mjesta namijenjena njezinom čašćenju; mjestima gdje se osjeća osobita Marijina prisutnost. (…) Na svim se tim mjestima čudesno aktualizira jedinstvena ostavština Raspetog Gospodina: tamo čovjek osjeća da je povjeren i predan Mariji; idemo tamo kako bi bili s njom baš kao sa svojom Majkom, otvaramo joj svoje srce i razgovaramo s njom o svemu: ‘uzimamo je u svoj dom’, odnosno, s njom prolazimo kroz sve svoje probleme“ (Sveti Ivan Pavao II, homilija u Fatimi, 13.svibnja 1982.)