Sveti Josemaría
Poruka

Svibanj, Marijin mjesec

Tagovi: Samilost, Nutarnji život, Djevica
Kako ljudima godi kad im se spomene da su u rodu s nekim poznatim književnikom, političarem ili crkvenim dostojanstvenikom. I ti radosno zapjevaj pred Bezgrešnom: Zdravo Marijo, kćerko Boga Oca; zdravo Marijo, Majko Boga Sina; zdravo Marijo, zaručnice Boga Duha Svetoga; samo je Bog veći od tebe!
Put, 496

Razgovarati s Majkom Božjom
Spontano i sasvim razumljivo raste u nama želja da se ophodimo s Majkom Božjom, koja je i naša Majka. Želimo je sretati kao živu osobu: jer nad njom nije zatrijumfirala smrt, ona je dušom i tijelom uz Boga Oca, uz njegova Sina i uz Duha Svetoga. Da bismo shvatili Marijinu ulogu u kršćanskom životu, da bismo se od Nje osjećali privučeni, da bismo djetinjom ljubavlju tražili njezinu prisutnost, ne treba mnogo razmišljati, iako je tajna njezina božanskog Materinstva tako duboka i osobita da o njoj nikada ne bi bilo dovoljno razmišljati.

Znak posebne Božje ljubavi
Katolička vjera vidi u Mariji povlašteni znak ljubavi Božje; Bog nas već sada naziva svojim prijateljima; u nama djeluje njegova milost, ona u nama svladava grijeh i daje nam snagu da se unatoč svojim slabostima – ta prašina smo i bijeda – nekako ipak odrazi lice Kristovo. Nismo samo brodolomci kojima je Bog obećao spasenje, jer to spasenje već u nama djeluje. Naš kontakt s Bogom ne sliči onomu jednoga slijepca, koji čezne za svjetlošću, a koji stenje pod pritiskom tame, već onom jednoga sina, koji zna da ga Otac ljubi.

Ravno prema srcu
Tu srdačnost, to pouzdanje i tu sigurnost nalazimo u Mariji. Zato nas njezino ime dira ravno u srce. Odnos prema našoj vlastitoj majci može nam služiti kao primjer i poticaj u ophođenju s našom Gospom, koja nosi slatko Ime Marija. Boga moramo ljubiti istim srcem kojim ljubimo svoje roditelje, braću i sestre, svoje rođake, svoje prijatelje ili prijateljice; jer mi nemamo drugoga srca. I sa samim ovim srcem trebamo biti uz Mariju.

Kako se obični sin ili kćer ophodi prema majci?
Na tisuće načina, ali uvijek s tankoćutnošću i s pouzdanjem; s tankoćutnošću koja se spontano očituje, svaki put drukčije i sukladno situaciji, ali koja nikada nije ograničena samo na vanjski oblik: srdačni izrazi zajedničke pripadnosti, svakodnevne sitnice koje su djetetu potrebne sa strane njegove majke, i koje majci veoma nedostaju, kad tu i tamo izostanu: poljubac, nježnost pri odlasku i dolasku kući, mali dar, nekoliko srdačnih riječi.

I u našem odnosu prema našoj Majci Nebeskoj postoje također takve djetinje naklonosti u susretu s Njom. Mnogi se kršćani drže starog običaja da nose škapular; neki imaju naviku da pozdrave slike Majke Božje koje se susreću u kršćanskim kućama ili na ulicama tolikih gradova – riječi čak nisu potrebne, dovoljna je kratka misao; neki mole krunicu, tu divnu molitvu, kod koje se duša ne umara što govori uvijek iste riječi, kao što se ne umaraju pravi zaljubljenici, i u kojoj znaju oživjeti središnji trenuci života Gospodinova; ili se Mariji posveti određeni dan u tjednu – upravo ovaj na koji smo se danas okupili: subota – da joj se izrazi zahvalnost razmišljanjem na poseban način o njezinu materinstvu.
Susret s Kristom, 142

Marija, Majka Božja, živjela je u svojem mjestu neuočljivo, kao svaka druga žena.
Nauči od nje živjeti jednostavno i prirodno
Put, 499