Sveti Josemaría
Poruka

Uskrs

Tagovi: Radost, Evanđelje, Isus Krist
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20:19-23).

Krist živi. To je velika istina koja našoj vjeri daje sadržaj. Isus, koji je umro na križu, uskrsnuo je, On je pobijedio smrt, tamu, bol i strah. Ne bojte se! – taj su pozdrav anđeli uputili ženama koje su išle na grob. Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje (Mk 16,6; Evanđelje iz mise za uskrsnu nedjelju). Haec est dies quam fecit Dominus, exultemus et laetemur in ea – Ovo je dan što ga stvori Gospodin: kličimo i radujmo se njemu (Ps 118,24; graduale iz iste mise).

Uskrsno vrijeme jest vrijeme radosti, radosti koja se ne ograničava na ovaj dio liturgijske godine, već radosti koja kršćansko srce ispunja svakoga časa. Jer Krist živi, Krist nije lik koji je prošao, koji je jednom živio, a potom nestao ostavivši nam samo divnu uspomenu i dirljiv primjer.

Ne, Krist živi. Isus je Emanuel: Bog s Nama. Njegovo Uskrsnuće pokazuje nam da Bog svojih ne ostavlja. Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboravit neću (Iz 49,15), obećao je On. I On je izvršio svoje obećanje. Bog nalazi svoju radost među djecom čovječjom (usp. Izr 8,31).

Krist živi u svojoj Crkvi. „Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama“ (Iv 16,7). To bijaše Božji plan: smrću svojom na križu Krist nam je dao Duha istine i života. Krist nastavlja život u svojoj Crkvi: po svojim sakramentima, po svojoj liturgiji, po svojim objavama i po svemu svojem djelovanju.

Krist je na naročit način s nama zajedno u euharistiji, gdje se On iz dana u dan predaje. Zato je sveta misa središte i korijen kršćanskoga života. U svakoj je misi uvijek nazočan cijeli Krist, Glavom i Tijelom. Per Ipsum, et cum Ipso, et in Ipso. Jer Krist je Put, Posrednik; u Njemu nalazimo sve, bez Njega je naš život prazan. U Isusu Kristu i od Njega poučeni, usuđujemo se govoriti – audemus dicere - : Pater noster, Oče naš. Usuđujemo se Gospodara neba i zemlje nazvati Ocem. Prisutnost živoga Krista u hostiji jest zalog, korijen i ispunjenje njegove prisutnosti u svijetu.

Krist živi u kršćanima. Vjera nam govori o tome da je čovjek u stanju milosti pobožanstvenjen. Mi smo ljudi, nismo anđeli. Stvorenja smo od krvi i mesa, sa srcem i puni smo strasti, radosti i boli. Ipak se pobožanstvenje iskazuje na cijelom čovjeku kao prethodna pojava njegova slavnog uskrsnuća. Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvijenac umrlih. Budući da je smrt došla po čovjeku, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti (1 Kor 15,20-22).

Kristov je život naš život, vjeran obećanju danom Apostolima na Posljednjoj večeri: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ i moj će ga otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14,23). Zato kršćanin mora živjeti uglédajući se u Kristov život, mora osjećati kao Krist, kako bi mogao zajedno sa svetim Pavlom uzviknuti: Non vivo ego, vivit vero in me Christus (Gal 2,20). – Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni.
Susret s Kristom, 102-103