Naslovna stranica Pitanja i odgovoriZašto Korizma traje 40 dana?
Pitanja i odgovori

Zašto Korizma traje 40 dana?

Tagovi: Molitva
Sveti Josemaria kaže: „Korizma nam danas postavlja to odlučujuće pitanje: Rastem li ja u svojoj vjernosti prema Kristu, u svojoj potrebi za svetošću? Živim li ja širokogrudno apostolat u svakodnevici, svom običnom radu, među svojim poslovnim kolegama? Svatko tko u svojoj duši traži odgovor na to pitanje uvidjet će kako je potreban obnovljeni preobražaj da bi Krist u nama živio i da se njegova slika neiskrivljena odrazi u našem ponašanju.“
Susret s Kristom, 58

Evo nekih često postavljanih pitanja o Korizmi s odgovorima koji nam mogu pomoći dublje shvatiti značenje liturgije Korizme u ovoj godini.

Što je Korizma? Kada su kršćani počeli obilježavati Korizmu? Što Korizma znači?
Korizma je vrijeme od četrdeset dana kroz koje se Crkva priprema za Veliki tjedan i Uskrs. Na nju se gleda kao na vrijeme pokore i obnove cijele Crkve, s postom i mrtvljenjem, sve od četvrtog stoljeća.

„Crkva se svake godine četrdesetodnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.“
Katekizma Katoličke Crkve, 540

Crkva pred nas stavlja primjer Krista u pustinji kako bi se s njim mogli pripremiti za slavljenje muke i Uskrsa pročišćavajući naša srca, ozbiljnije shvaćajući svoj kršćanski život i življenje pokore.

Razmatranje otajstva
U ovoj Korizmi moramo vidjeti nešto više, a ne samo bilo koje vrijeme, koje se u liturgijskoj godini po pravilu ponovno navraća. Taj trenutak je nepovratan, on je božansko davanje pomoći, koje treba prihvatiti. Isus stupa na našu stranu i očekuje od nas – ovdje i sada – da se uvelike izmijenimo.
Susret s Kristom , 59

Kada počinje i kada završava Korizma? Koji su dani pokore? Što trebamo činiti na petak kroz Korizmu?
Korizma počinje na Pepelnicu, a završava neposredno prije Mise Posljednje večere na Veliki četvrtak. Vremena i dani pokore u tijeku liturgijske godine (korizmeno vrijeme i svaki petak na spomen smrti Gospodinove) jesu jaki trenuci pokorničke prakse Crkve. Ta su vremena naročito prikladna za duhovne vježbe, pokornička bogoslužja, hodočašća u znak pokore, svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara (karitativna i misionarska djela).
Katekizma Katoličke Crkve, 1438

Kao spomen na dan kada je Isus Krist na križu umro, treba se na sve petke poštivati ne uzimanje mesa ili neke druge hrane koju odredi biskupska konferencija, osim ako se radi o blagdanu koji pada petkom. Post i nemrs održavaju se na Pepelnicu i Veliki petak.
Kanonski zakon , 1251

Razmatranje otajstva
Stiže nas glas Dobrog Pastira: ego vocavi te nomine tuo, tvojim sam te imenom zvao. A mi moramo odgovoriti uzvraćajući ljubav ljubavlju: ecce ego quia vocasti me (1 Sam 3,9) – Ti si me zvao, tu sam, s čvrstom odlukom da ova Korizma neće bez traga proteći kao voda preko stijene. Želim se promijeniti, ponovno obratiti Gospodinu i ljubiti Ga onako kako On želi biti ljubljen.
Susret s Kristom , 59
Posipanje pepelom jest poziv za življenje kroz Korizmu svjesno i intenzivno sudjelujući u pashalnom Isusovom otajstvu, njegovom križu i uskrsnuću, sudjelovanjem u euharistiji i življenjem milosrđa.

Što je to Pepelnica? Kada je počeo običaj pepeljenja? Kada se pepeo blagoslivlja i dijeli? Odakle taj pepeo dolazi? Što on znači?
Pepelnica je početak Korizme, to je dan osobite pokore kada kršćani pokazuju svoju želju za obraćenjem. Posipanje pepelom je poziv na življenje Korizme svjesno i intenzivno sudjelujući u Isusovom pashalnom otajstvu, njegovom križu i uskrsnuću, sudjelovanjem u euharistiji i življenjem života milosrđa. Posipanje pepelom porijeklom je iz ranih oblika kanonske pokore. U desetom se stoljeću proširilo na sve kršćane. Liturgija pepelnice očuvala je elemente ove duge tradicije posipanjem pepela i strogim postom.

Pepeo se blagoslivlja i posipa na Misi, iza propovijedi. U posebnim se okolnostima to može učiniti prilikom službe riječi. Molitve prilikom posipanja pepelom potječu iz Pisma: Knjige postanka 3:19 i Marko 1:15. Pepeo potječe od palminih grančica koje su blagoslovljene prilikom Cvijetnice prethodne godine, i to prema tradiciji koja datira iz dvanaestog stoljeća. Molitva blagoslova pepela odnosi se na grešno stanje onih koji će pepeo primiti. Pepeo simbolizira slabo i prijelazno stanje našega života na zemlji, dok putujemo prema smrti; činjenicu da smo grešnici; našu hitnu potrebu za Božjim dolaskom i njegovom pomoći; i uskrsnuće, jer sudbina nas grešnika jest sudioništvo u Kristovoj pobjedi.

Razmatranje otajstva
Što više budeš želio pripadati Isusu, utoliko više ćeš milosti primiti za svoje djelovanje na zemlji i za svoje vječno blaženstvo. Ali moraš se odlučiti da pođeš putem predanja: križ na tvojim ramenima, na tvojim ustima osmijeh, a u tvojoj duši svjetlo.
Križni put, II

Na što nas Crkva poziva u Korizmi?
Crkva vjernike poziva da od Korizme načine svojevrsnu duhovnu obnovu, da ulože trud u molitvu, žrtvu i pokoru; pokore koje Crkva traži su minimalne, a mi, slobodno i velikodušno, možemo dodati više.
Ako kroz Korizmu dobro živimo, pripremamo se za istinsko, duboko osobno obraćenje, kako bi mogli biti pripravni za najveću svetkovinu u crkvenoj godini: nedjelju Uskrsa, dan uskrsnuća našega Gospodina.

Razmatranje otajstva
Svuda oko sebe zapažamo klimu straha pred križem, pred Gospodinovim križem. Štoviše, sve neugodnosti u životu počele su se nazivati križevima i ne nose se na način djece Božje i s nadnaravnim pogledom. To ide i toliko daleko da se čak i s putova skidaju križevi, koje su ondje postavili naši djedovi...!
Isusovom mukom je križ prestao biti simbol kazne, da bi se pretvorio u znak pobjede. Križ je obilježje Otkupitelja: In quo est sa us, vita et resurrectio nostra; tamo je naš spas, naš život i naše uskrsnuće.
Križni put , II

Što je pokora? Na koji se način pokora izražava u kršćanskom životu?
Pokora dolazi od latinskog paenitentia, na grčkom prijevodu metanoia, u bibliji se koristi za označavanje obraćenja grešnika Bogu. Označava cijeli set unutarnjih i vanjskih čina koji se obavljaju kao iskupljenje za počinjeni grijeh i stanje u kojem je grijeh napustio grešnika. Literarno pokora znači promjenu života, pokoru ili obraćenje koristi grešnik koji se Bogu vraća nakon što se bio od njega otklonio, ili nevjernik koji pronalazi vjeru.

Unutarnja pokora kršćana može poprimiti veoma različite izraze. Sveto Pismo i Oci naročito ističu tri oblika: post, molitvu i milostinju- jer izražavaju obraćenje u odnosu prema samome sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema drugima. Osim, dakle, korjenitog očišćenja koje biva krštenjem ili mučeništvom, ovi oblici, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa svojim bližnjim, pokorničke suze, brigu za spas bližnjega, zagovor svetaca i vršenje ljubavi koja "pokriva mnoštvo grijeha" (1 Pt 4,8).
Katekizam Katoličke Crkve , 1434

Pokora se može činiti na brojne i različite načine, ali iznad svih tu su post, molitva i milostinja. Ovi i brojni drugi oblici pokore mogu se prakticirati u svakodnevnom životu kršćanina, osobito tijekom Korizme i petkom.

Razmatranje otajstva
Obratiti se stvar je jednog jedinog trenutka, posvetiti se stvar je cijeloga života. Božansko sjeme ljubavi, koje je Gospodin u nas položio, hoće rasti, hoće se odraziti u djelima i donositi plodove koji su Gospodinu mili u svako doba. Stoga moramo biti spremni za ponovni početak, i da u svakoj novoj situaciji pred koju nas život postavi opet otkrijemo svjetlo i snagu prvog obraćenja, spremni da se temeljitim ispitivanjem savjesti pripravimo i Gospodina zamolimo za pomoć kako bismo Njega i sebe što bolje upoznali. Nema
Obratiti se stvar je jednog jedinog trenutka, posvetiti se stvar je cijeloga života. Božansko sjeme ljubavi, koje je Gospodin u nas položio, hoće rasti, hoće se odraziti u djelima i donositi plodove koji su Gospodinu mili u svako doba
drugoga puta ako se želimo iznova obratiti.
Susret s Kristom, 58

Što je to obraćenje? Zašto se krštenici trebaju obratiti?
Obraćenje znači ponovo pronaći utjehu u Bogu, okrenuti se od zla, ponovo uspostaviti svoje prijateljstvo sa Stvoriteljem. Znači pokoru i ispovijed za sve grijehe, uključujući i svaki od naših smrtnih grijeha. Kada smo ponovo vraćeni u stanje milosti (bez smrtnih grijeha na savjesti), trebamo odlučiti iznutra se popraviti, promijeniti svoj stav prema svemu što nije ugodno i vrijeđa Boga.

To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja "u svom krilu obuhvaća grešnike" i koja, "u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu". To nastojanje oko obraćenja nije samo ljudsko djelo: pokret je "raskajanog srca" (Ps 51,19), što ga milost privlači i potiče da odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio.
Živjeti s Bogom također je smjelost, jer Gospodin ne želi ništa dijeliti; On hoće sve. Njemu se približiti stoga znači biti spreman za novo obraćenje.
Katekizam Katoličke Crkve , 1428

Razmatranje otajstva
Počela je Korizma vrijeme pokore, čišćenja, obraćenja. Taj zadatak nije lagan. Kršćanstvo nije neki udoban put: nije dovoljno pripadati Crkvi, a onda jednostavno pustiti da godina za godinom prolazi. Prvo obraćenje – jedinstven nezaboravan trenutak, u kojemu smo jasno spoznali što Bog od nas očekuje – vrlo je važno u našem životu, u životu kršćanina; no još su važnija i teža sva druga obraćenja koja slijede nakon prvoga. I kako bismo olakšali djelovanje milosti u tim kasnijim obraćenjima, moramo sačuvati mladu dušu, moramo zazivati Gospodina, moramo znati slušati kako bismo u sebi otkrili krive stvari i mogli moliti za oproštenje.
Susret s Kristom , 57

Naše će se srce samo tada ispuniti mirom kad smo uvjereni da nas je Bog uslišao i da je On tu radi nas. No živjeti s Bogom također je smjelost, jer Gospodin ne želi ništa dijeliti; On hoće sve. Njemu se približiti stoga znači biti spreman za novo obraćenje i za popravljanje života, biti spreman za pozorno osluškivanje njegovih nadahnuća, svetih želja koje On u našoj duši budi, i biti spreman provesti ih u djelo.
Susret s Kristom , 58

Kako mogu izraziti svoju želju za obraćenjem?
Na brojne različite načine možemo izraziti svoju želju za obraćenjem, ali uvijek uključujući djela obraćenja poput: sakramenta ispovijedi; nadvladavanje različitosti; opraštanje; produbljivanje duha i prakse bratstva; djelima milosrđa.

Razmatranje otajstva
Savjetujem ti da se koji put pokušaš vratiti unatrag... na početak svog prvog obraćenja, što nije baš ponovo postati djetetom, ali mu mnogo nalikuje: u duhovnom je životu potrebno prepustiti se vođenju s punim povjerenjem, bez straha i dvoličnosti; mora se razgovarati s potpunom jasnoćom o svemu što se ima u glavi i u duši.
Brazda, 145

Što su katolici dužni činiti tijekom Korizme? Od čega se sastoji post i pokora? Tko treba postiti? Mogu li se post i pokora promijeniti?
Katolici trebaju ispuniti Crkvenu zapovijed o postu i nemrsu (Kompendij Katoličke Crkve 432: na dane koje je Crkva odredila), te se jednom godišnje ispovjediti i pričestiti. Post se sastoji u tome da se u danu ima samo jedan obrok, iako je također dozvoljeno jesti manju količinu od uobičajene ujutro i uvečer. Osim u slučaju bolesti, zapovijed o postu odnosi se na sve koji su postali zreli pa sve do početka šezdesetih. (Kanonski zakon, 1252). Nemrs znači ne jesti meso i mesne prerađevine. Zapovijed nemrsa odnosi se na one koji su navršili četrnaest godina (ibid.). Biskupska konferencija može točnije odrediti poštivanje posta i nemrsa, kao i druge zamjenske oblike pokore, osobito djela milosrđa i vježbe pobožnosti, cjelovito ili djelomično kao zamjenu za post i nemrs. ( Kanonski zakon , 1253).

Razmatranje otajstva
Treba se odlučiti. U našem životu ne mogu gorjeti one dvije svijeće koje – kako narod kaže – svaki čovjek ima: jednu za svetoga Mihaela, a drugu za đavla. Ðavolju svijeću moramo ugasiti, cjelokupan naš život moramo trošiti na taj način da sav izgori u služenju Gospodinu. Ako je naše zalaganje za svetošću iskreno, a mi dostatno raspoloživi da se prepustimo Božjoj ruci, sve će biti u redu. Jer On je uvijek spreman darovati nam svoju milost, a naročito sada milost novoga obraćenja, oplemenjivanje našega kršćanskog života.
Susret s Kristom, 59

Koje je značenje posta i nemrsa?
Trebamo paziti da post i nemrs ne pokušavamo izbjegavati, već da ih provodimo kao osobit način kojim nam naša majka Crkva pomaže podignuti naš duh istinske pokore.

Isusov se poziv na obraćenje i pokoru, kako već u proroka, ne odnosi prvenstveno na vanjska djela, na "kostrijet i pepeo", postove i mrtvljenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru. Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna; unutarnje obraćenje, naprotiv, tezi da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore.
Katekizam Katoličke Crkve, 1430

Razmatranje otajstva
U Novom zavjetu Isus razjašnjava visoki ideal posta, osuđujući stav farizeja koji su skrupulozno izvršavali zapovijedi zakona, ali čija su srca bila daleko od Boga. Istinski post, kako Božanski Učitelj objašnjava drugom prilikom, znači činiti volju Nebeskoga Oca, koji „vidi u skrovitosti i nagradit će te“ (usp. Mt 6:18).
Papa Benedikt XVI, Poruka za Korizmu 2009.