Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei
 

Došašće

Došlo je Došašće. Kakvo pogodno vrijeme za osvježenje želje, nostalgije, iskrene čežnje za dolaskom Kristovim!, za njegovim svakodnevnim dolaženjem u tvoju dušu s Euharistijom! – “Ecce veniet” – evo ga dolazi!, ohrabruje nas Crkva.
Kovačnica, 548

Pogledajte prema gore i podignite glave jer se približuje
vaše Otkupljenje (Lk 21, 28), čitali smo u Evanđelju.
Adventsko vrijeme vrijeme je nade. Široko polje našeg
kršćanskog poziva, to jedinstvo života, čiji je živac prisutnost
Boga, našega Oca, može i mora biti svednevna stvarnost.

Ne bih vam želio ništa više reći ove prve nedjelje u adventu,
kada počinjemo brojati dane koji nas još dijele od
rođenja Spasiteljeva. Razmatrali smo stvarnost kršćanskog
zvanja: kako je Gospodin u nas usadio povjerenje da čovjeka
dovede do svetosti, da ga približi, da ga pripoji Crkvi, da
proširi kraljevstvo Božje u sva srca. Gospodin hoće da budemo predani, vjerni, tankoćutni, puni ljubavi. On želi da budemo
sveti, posvema sveti, sasvim Njegovi.
Susret s Kristom, 11

Da bismo čuli Boga
Ako pogledamo u Sveto Pismo, vidjet ćemo da je poniznost bitan
uvjet da bismo čuli Boga. U smjernih je mudrost, stoji u Mudrim izrekama. Poniznost znači da se vidimo onako kakvi jesmo, bez
šminke i bez pretvaranja. I kad shvatimo svoju bijedu, otvorit
ćemo se u Božjoj veličini, a to je zapravo naša veličina.

Čisto srce Marijino bilo je Božjim milosrđem pretvoreno
u svetost: Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit
će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim,
Sinom Božjim. Marijina poniznost je plod neshvatljive i
neizmjerne milosti, koja je očovječenjem druge osobe
Presvetoga Trojstva poprimila oblik u krilu nevino začete,
uvijek djevičanske Majke.
Prijatelji Božji, 96

Neprijatelja naše duše
Danas počinje advent i dobro je da smo se sjetili zasjeda
tih neprijatelja naše duše: nesređene putenosti i ljenive lakoumnosti; zastranjivanja razuma koji se opire Gospodinu;
oholog ponosa, koji gasi ljubav prema Bogu i stvorenjima.
Sva takva ponašanja duha jasne su zapreke i njihova je razorna
moć golema. Zato nam liturgija dopušta zazvati božansko
milosrđe: Tebi, o Gospodine, podižem srce svoje. Moj Bože,
uzdam se u Te. Ne daj da ikada propadnem. Ne daj da se moji neprijatelji nada mnom vesele
(Ps 25, 1-2).
To smo molili u pristupnoj molitvi. A u antifoni Prikazanja
kazujemo: Ti si mi nada da neću propasti!

Sada kad se približava vrijeme spasa utješno je zastati
nad riječima svetoga Pavla: Onda se pojavi dobrota i
čovjekoljubivost Boga, našeg Spasitelja, i donese nam spas ne
zbog pravednih djela koja činismo, nego zbog svoga milosrđa

(Tit 3, 4-5).
Susret s Kristom, 7

Iesus Christus, Deus Homo, Isus Krist, Bog-Čovjek. To
je jedno od magnalia Dei (Dj 2, 11), od velikih Božjih djela
koja moramo promatrati sa zahvalnošću prema Gospodinu,
koji je došao da donese mir na zemlji ljudima dobre volje
(Lk 2,14) – svim ljudima koji svoju volju poistovjećuju s
voljom Božjom: ne samo bogatima i ne samo siromašnima;
svim ljudima, svoj braći! Jer mi smo svi braća u Isusu, djeca
Božja, Kristova braća: njegova majka i naša je majka.
Susret s Kristom, 13


http://www.hr.josemariaescriva.info/clanak/dosasce