Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei
 

Zbog dvije prijateljice

Treba ti unutarnji život i doktrinarna pouka. Budi zahtjevan prema samom sebi. – Ti – kršćanski muškarac, kršćanska žena – moraš biti sol zemlje i svjetlo svijeta, jer si dužan dati primjer svetom bezočnošću. Ljubav Kristova te mora goniti i, osjećajuć se i znajuć da si drugi Krist od časa kad si mu rekao da ga nasljeduješ, nećeš se odvajati od sebi sličnih – svoje obitelji, svojih prijatelja, svojih kolega -, kao što se sol ne odvaja od hrane koju začinja.

Tvoj unutarnji život i tvoja formacija uključuju pobožni život i mjerila koja jedno dijete Božje mora imati, kako bi svemu dao ukusa svojom djelotvornom prisutnošću. Zamoli Gospodina da uvijek mogneš biti dobar začin u životu drugih.

Sveti Josemaría, Kovačnica, 450

Pozdrav, zovem se Alice Augusto, a prijateljice me zovu AA. Rođena sam i odrasla u Hong Kongu, udana sam i imam četvero djece. U studenom prošle godine preselili smo se u Australiju kako bi se bolje brinuli za moju majku koja ima devedeset godina i živi sama.

Prvi sam se put susrela s Opusom Dei 1997.godine. Tada sam duhovno bila beba, toliko da nisam znala kako moliti, nisam znala ići na ispovijed. Zapravo, od svoje sam obitelji naučila (iako smo kao djeca bili kršteni) da je dovoljno ići na ispovijed jednom godišnje. Moj je odnos s Bogom bio slab, a s Majkom Marijom još slabiji. I

Sjećam se da su me jednog dana prije osamnaest godina dvije prijateljice povele u Kapelicu Svete Obitelji Tak Sun. Počela sam tamo odlaziti na nedjeljne Mise, a potom i svaki dan. Tada sam dovela djecu na igranje nedjeljom. Nakon Mise, počela sam odlaziti na druge aktivnosti: satove formacije, dane duhovnih obnova i td. Brojne sam godine pohađala brojne aktivnosti.


Ono što želim reći je: samo ustrajte, to je ono što sam i ja učinila. S vremenom sam vidjela koliko su važni ti satovi formacije. Čak i nakon što sam završila trogodišnji ciklus, nastavila sam više od deset godina. Ponavljali smo teme jer katolička se vjera ne mijenja, ali svećenici su povezivali doktrinu s trenutnim problemima i stanjem u društvu i svijetu. Nikada ne možemo reći da znamo sve i da više ništa ne moramo slušati. To mi se sviđa, kao da neprestano nešto novo otkrivam i sve mi pomaže kao dobro vodstvo u mojem životu i prilikom donošenja odluka.

Još jedna stvar koju sam izuzetno naučila cijeniti jesu mjesečne duhovne obnove. Da, možda i traje koji sat dulje od uobičajenog sata doktrine, ali svima nam je potrebna ta obnova. Traje svega par sati, ali odličan je način za oživljavanje duhovne energije koja hrani naš duhovni život. Ako nekoliko dana ne jedemo, već se osjećamo slabi. Tako i naša duša treba svoju hranu kako bi napredovala. Radujem se svakoj mjesečnoj duhovnoj obnovi. Također, zahvaljujući svećenicima Opusa Dei uspjela sam se bolje ispovjediti, a preporučili su mi i dobre knjige o molitvi. Postala sam bliskija s Bogom i Majkom Marijom te sam postala bolja katolkinja.

Kada sam se pripremala za selidbu u Australiju jedna mi je dobra prijateljica predložila da odem na duhovne vježbe prije puta. Budući da nisam imala neka dobra iskustva, nisam željela ići. Ali rekla je „Trebala bi ponovo pokušati“. Pomislila sam si kako su mi djeca sada tinejdžeri i kako bi bilo u redu da me nema tri dana pa sam pristala. Dirnulo me je koliko su se brinuli za mene budući da mi nije bilo dobro, svi ti detalji i malene stvari koje su mi pružili, iznenađenje lijepom rođendanskom tortom jer mi je bio rođendan tijekom vježbi. Osjetila sam da se ovdje radi o obitelji. Ta druga duhovna obnova bila je veličanstveni preokret u mojem životu.

Prije mnogo godina mislila bih, kao i većina mojih prijatelja u Hong Kongu, da je dvoje djece sasvim dovoljno. Ali svećenici su me jako ohrabrili da se ne bojim i da ne pristanem na kontracepciju koja samo stvara probleme. Da budem otvorena životu i broju djece koju Bog da, jer On također daje i potporu. To je zaista istina. Sada znam koliko je dobro imati više djece. Sad mi stariji pomažu, u kući ili kada idemo van, daju mi upute kada vozim; brinu za mlađu braću i sestre, i td. Mislim da smo zaista sretni. Da, dok su bili mali bila je to velika žrtva, ali to je samo u početku; kasnije su prerasli u pravu nagradu.

I djecu sam vodila na slične aktivnosti, a moj muž, koji nije katolik, susretao se s brojnim muškarcima u muškom centru i postali su dobri prijatelji. Sviđa mi se što Opus Dei nudi i kako se brinu za svakog člana obitelji. Iznad svega, u Opusu Dei sam naučila posvećivati svoj posao, uključujući i kućanske poslove, brigu za obitelj, sve što inače radim. Cijenim učenja svetog Josemarije, njegovo vodstvo i duhovnost, s kojima se slažem i želim ih nasljedovati u svojem životu.


http://www.hr.josemariaescriva.info/clanak/zbog-dvije-prijateljice