Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei - Osnivač Opusa Dei Sv. Josemaria Escriva, njegov život iz dana u dan, učenja o svetosti, apostolat, laici, Katolička Crkva. Svjedočanstva o Opusu Dei http://www.hr.josemariaescriva.info/ <![CDATA[Izbor novoga Prelata]]> Ove subote u Rimu započeo je postupak izbora novog prelata Opusa Dei. Skoro 200 ljudi iz zemalja u kojima Opus Dei djeluje je direktno involvirano u proceduru. Prelat će biti izabran kao jedan od 94 svećenika sudionika.

BEATRIZ GARCIA CLAVEL
Centralno Savjetništvo, Opus Dei

„Počinjemo sa sastankom u subotu 21. siječnja sa svim ženama koje su dio vijeća ili Centralnog Savjetništva u Rimu.“

Novi prelat mora imati najmanje 40 godina, mora biti inkorporiran u prelaturu najmanje 10 godina od čega je svećenik 5 godina. Kandidati dolaze iz 45 zemalja i imaju između 42 i 93 godine. Mnogi od njih su vikari prelata u zemljama u kojima Opus Dei djeluje ili imaju upravljačke pozicije u glavnom sjedištu u Rimu.

JOHN WAUCK
Svećenik Opusa Dei

„Primit će glasove od žena. Pogledat će što one misle i na temelju toga će donijeti svoju odluku i glasati za prelata“

BEATRIZ GARCIA CLAVEL
Centralno Savjetništvo, Opus Dei

„Onaj koji bude izabran mora osobno ili preko posrednika zamoliti Svetog Oca za sastanak; zato što je neophodno da papa potvrdi taj izbor i imenuje prelata.“

Izbori će vjerojatno biti održani između ponedjeljka i utorka, no pošto prelata imenuje papa, Vatikan će saopćiti odluku.

EDUARDO BAURA
Kanonist, Papinsko Sveučilište Svetog Križa

„Papa potvrđuje da je izbor pravovaljan što se postupka i osobe tiče. A to je, da ima karakteristike koje propisuje zakon Crkve. Neke su objektivne karakteristike kao što su to godine i svećenička služba, druge samo papa može razlikovati: kao što su kulturološke karakteristike, pobožnost, ljubav i poslušnost Crkvi i njezinom Učiteljstvu.“

JOHN WAUCK
Svećenik Opusa Dei

„Prelat Opusa Dei je vrlo važna figura u životu prelature. Ne samo zato što je zadužen za upravljanje Opusom Dei, donoseći odluke o osoblju koje je zaduženo za pastoral i vodstvo Opusa Dei u raznim zemljama, nego zato što je on i očinska figura, on je zaista otac obitelji.“

BEATRIZ GARCIA CLAVEL
Centralno Savjetništvo, Opus Dei

„Opus Dei se suočava s istim izazovima kao Crkva, zato što je dio Crkve. Koji su to izazovi? Biti prisutan i prenositi Kršćansku poruku na sve periferije, kako kaže Papa Franjo. Ne samo geografski nego i egzistencijalno, jer naše se društvo stalno mijenja. To je društvo u kojem su Kršćani manjina.“

Opus Dei u ovom novom periodu živi mirno. Ovo će biti prvi put da novi prelat nije osoba koja je desetljećima radila sa Svetim Josemariom, kao što je to bio slučaj s prva dva nasljednika, Alvarom del Portillom i Javierom Echevarriom.
]]>
<![CDATA[Odricanje]]> U Evanđelju svetoga Luke čitamo (9:59-61): „Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

Pojedini ulomci preuzeti iz homiliji svetog Josemarije mogu nam pomoći razmatrati o kreposti nenavezanosti.


Može se reći da je naš Gospodin na očigled svoga poslanja koje je primio od Oca, živio iz dana u dan, kao što nam je savjetovao u jednoj od svojih najsugestivnijih pouka koje su izašle iz njegovih božanskih usta: „Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući, jer je život vredniji od hrane, a tijelo od odijela. Promatrajte gavrane! Niti siju niti žanju, nemaju ni smočnice ni žitnice, Bog ih hrani. Koliko ste vi vredniji od ptica! (…) Promotrite kako rastu ljiljani. Oni se ne trude i ne predu. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj ne obuče kao jedan od njih. Ako Bog tako odijeva travu u polju koja danas jest, a već sutra se baca u peć, koliko će više vas, malovjerni.“

Gospodari stvorenoga
Koliko briga koliko jada bi nam bilo ušteđeno kad bismo – jaki u vjeri! – imali više povjerenja u Božju providnost i kad bismo bili uvjereni u tome da nam Bog pomaže i da njegova pomoć ne izostaje. Onda nas više ne bi mučile tolike brige koje su prema jednoj Gospodinovoj misli svojstvene poganima ovoga svijeta, svima dakle koji nemaju smisla za nadnaravnost.

Želio bih vas u povjerenju kao prijatelj, svećenik, otac prisjetiti da smo mi kroz milosrđe Božje djeca ovoga Našega Oca koji je svemoguć i koji stanuje u nebu kao i u nutrini našega srca;
istodobno bih želio užigosati u vašu pamet, da mi na našem zemaljskom putu imamo razloga za optimizam, duša je oslobođena od toliko tobože neophodnih stvari,jer vaš Otac zna da vam je to potrebno, i On će se za sve pobrinuti.


Vjerujte mi: samo tako ćemo živjeti kao gospodari stvorenoga svijeta i izbjegnut ćemo ono tužno robovanje u koje mnogi padaju, jer zaboravljaju da su djeca Božja i revno planiraju sutrašnjicu ili kasnija vremena, koja možda neće ni doživjeti.

Vlastito iskustvo

Dozvolite mi da vam još jednom otkrijem jedan djelić svog osobnog iskustva. Pred vama otvaram svoju dušu u prisutnosti Božjoj i apsolutno uvjeren u to, da nisam uzor, već jedne tralje, nesposobno i gluho oruđe, kojim se Bog poslužio da bi se jasno primijetilo kako On može čak i nožicom od stola savršeno pisati.

Time što vam pričam o sebi ne pada mi ni izdaleka na pamet da svojim djelima pripišem i najmanju zaslugu; a još manje bih vas primoravao da pođete putem kojim je Učitelj mene poslao; jer može biti da On od vas to ne traži što je meni tako jako pomoglo da slobodno radim na Djelu Božjem kojemu sam posvetio čitav svoj život.

Budući da sam vlastitim rukama opipao, vlastitim očima vidio, dajem vam slijedeću garanciju: Ako se prepustite božanskoj providnosti, ako se prepustite njezinom svemoćnom zagrljaju, onda nam nikada neće nedostajati sredstva da biste služili Bogu, Svetoj Crkvi i dušama, a da pritom ne biste morali zanemariti svoje dužnosti. I vi ćete uživati onu radost i onaj mir, kakav svijet ne može dati, mundus dare non potest, i kakav ne može dati ni posjedovanje svih zemaljskih dobara.

Od početka Opusa Dei godine 1928. – nisam imao nikakvih materijalnih sredstava pomoći – nikada osobno nisam raspolagao niti s jednom jedinom paricom; nisam se niti miješao u privredna pitanja, koja se sasvim razumljivo pojavljuju, čim se ljudi od krvi i tijela – dakle ne anđeli – uhvate u koštac s nekim zadatkom i za djelotvorni pothvat ustrebaju materijalna sredstva.

Opus Dei je uvijek trebao velikodušnu pomoć mnogih ljudi da bi podržavao svoja apostolska djela; i mislim da će do kraja vremena uvijek tako bit. Jer, s jedne strane ovakvo djelovanje nikada ne donosi zaradu, a s druge strane povećava se i broj suradnika i učinak moje djece, ako je tu ljubav prema Bogu, apostolat se proširuje, a umnaža se i potražnja za našim apostolskim djelovanjem.

Zato su se moja djeca ponekad morala smijati, kad sam ih, nakon što sam ih žustro poticao na vjernost radi milosti Božje, u istom dahu poticao da se samosvjesno suoče s Bogom i da Ga mole za više milosti i za više novca, za zveckajuće kovanice, koje su tako prijeko potrebne.

Radnici, službenici, studenti…
Prvih godina nedostajale su nam i najpotrebnije stvari. Privučeni Božjim plamenom oko mene su se skupljali obrtnici, službenici, studenti… Oni nisu ništa znali o našem siromaštvu i našim potrebama, jer smo u Opusu Dei s nebeskom pomoću uvijek pokušavali da radimo tako, da žrtva i molitva budu obilne i nevidljive.

Kad sada gledam u vrijeme unazad, moram Bogu zahvaljivati iz svega srca: kakvu li smo sigurnost osjećali u sebi! Znali smo da moramo samo tražiti kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve drugo će nam se nadodati. Mogu vam potvrditi da ni jedna apostolska inicijativa nije izostala zbog nedostatnih materijalnih sredstava: u pravi trenutak pobrinula se jednostavna Božja Providnost našega Oca na ovaj ili onaj način za sve potrebno, tako da nam bude jasno da On uvijek dobro plaća.

Želite li uvijek ostati gospodari nad samima sobom, onda težite da ostanete lišeni od svega, bez straha, bez oklijevanja, bez srdžbe. Vi ćete kod ispunjenja svojih osobnih i obiteljskih dužnosti upreći bez sumnje sva zemaljska sredstva s čistom namjerom i pritom na to misliti da tako služite Bogu, njegovoj Crkvi, vašoj obitelji, vašem vlastitom zanimanju, vašoj zemlji i cijelom čovječanstvu.

Neka vam bude uvijek pred očima da uopće ne igra ulogu to da li netko ovo ima li ono nema, već je sve u tome da se mi ponašamo u suglasnosti s našom kršćanskom vjerom, koja nas uči da su stvorene stvari samo sredstva. Čuvajte se dakle varave iluzije da u sebi vidite nešto konačno:“ Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.“

Ako netko svoju sreću traži isključivo u stvarima ovoga svijeta, on vrši nasilje nad njihovom pravom upotrebom i razara od Stvoritelja željeni red. Ovdje sam postao svjedokom pravih tragedija. Srce, žalosno i nezadovoljeno hodi putevima na kojima ne prestaje nezadovoljstvo i već na zemlji postaje rob, žrtva upravo onih dobara, koja je čovjek nebrojenim mukama i odricanjima mogao sakupiti.

Gdje nema mjesta za Boga
Prije svega vas molim: nikada ne zaboravite da Bog ne može stanovati ni u jednom ljudskom srcu koje je zaglibilo u nesređenoj, niskoj, besmislenoj ljubavi. Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu! Zato se moramo prikloniti jednoj ljubavi, koja nas čini blaženima (…) naime da svoju potrebu za bogatstvom upravimo prema nebu.

S ovim riječima ne želim na tebe tako utjecati da se odrekneš da ispunjavaš svoje dužnosti i da zastupaš tvoja prava. Nasuprot: za nas bi povlačenje na toj fronti značilo da se mi na kukavički način sklanjamo s puta borbe za svetost u koju nas je pozvao Bog.

Zato tebe savjest obavezuje da naročito u svom poslu sve poduzmeš, da tebi i tvojima ništa ne manjka što je primjereno životu u kršćanskom dostojanstvu. Ne budi tužan i nemoj se opirati ako
jednom budeš morao na vlastitom tijelu osjetiti teret nevolje; međutim – ponavljam – zauzmi se svim čestitim sredstvima da prebrodiš takvu nevolju, jer sve drugo bi bilo kušanje Boga.

A dok se boriš, ne zaboravi: omnia in bonum! – pridonosi dobru onih koji Boga ljube, i nevolja i siromaštvo. Odsada se privikni na to da mala ograničenja radosno snosiš: neugodnosti, hladnoću, vrućinu, odricanje nečega što ti je potrebno, nemogućnost da se odmaraš kako i gdje ti se hoće, glad, samoću, nezahvalnost, nerazumijevanje, klevetu…

Nošenje tereta svojih bližnjih
Mi smo ljudi u svijetu, obični kršćani u krvotoku društva. Gospodin želi da upravo usred svojeg zanimanja djelujemo sveto i apostolski. On želi da se mi sami u poslu posvetimo, da posvetimo svoj rad i da drugima pomažemo da se kroz rad posvete.

Budite uvjereni u to da na vas Bog u vašoj okolini čeka, kao otac koji ljubi, kao prijatelj koji ljubi. I neka vam osim toga bude jasno značenje vašeg odgovorno obavljenog posla: on nije samo
sredstvo za uzdržavanje vašega života, već i neposredna služba na unapređenju društva, nošenja tuđeg tereta i prilika da se podupiru lokalne i svjetske inicijative koje su posvećene blagostanju pojedinih ljudi i čitavim narodima koji žive u bijedi.

Preuzeto iz homilije „Odricanje“ objavljene u knjizi Prijatelji Božji


]]>
<![CDATA[Čudo vjere]]> Osim njegove bogate i djelotvorne milosti, Gospodin ti je dao glavu, ruke, razumske sposobnosti, kako bi oplodio svoje darove.
Bog želi neprestano činiti čuda – oživljavati mrtve, dati sluh gluhima, vid slijepima, ozdravljati sakate… -, posredstvom svog posvećenog rada, preobraženog u dragu žrtvu Bogu i korisnu za duše.
Kovačnica, 984

Nemamo vjere. Dan u kojem budemo ovu krepost živjeli – uzdajući se u Boga i njegovu Majku - bit ćemo hrabri i odani. Bog, koji je Bog vječnosti, po nama će stvarati čuda.
Daj mi, o Isuse, ovu vjeru, koju uistinu žudim. Majko moja i Gospo moja, Marijo Presveta, učini da vjerujem!
Kovačnica, 235

Redovna providnost je jedno stalno čudo, ali… On će upotrijebiti izvanredna sredstva, kad bude neophodno.
Kovačnica, 658

Nisam od onih koji u svemu vide čudo. Rekoh ti da su mi dostatna čudesa Svetog pisma da bi moja vjera ostala postojana.
No žao mi je kad vidim kršćane, pa i one pobožne, "apostole" - kako se podsmjehuju čuju lio izvanrednim putovima i nadnaravnim događajima. Dođe mi želja da im kažem: Da, i danas ima čudesa! I mi bismo ih činili kad bismo imali vjeru!
Put, 583
]]>
<![CDATA[Kršćansko je srce ono što vodi prema napretku]]> Kršćansko srce i društveni napredak. Sjećanje na učenja svetog Josemarije Rad kojeg je biskup Javier Echevarria, Prelat Opusa Dei, održao na Dan učenja povodom desete obljetnice Harambee, 5.listopada 2012.]]> <![CDATA[Uvijek u zahvaljivanju]]> Četvrti četvrtak u studenom praznik je zahvalnosti u SAD-u još od 1863. To je vrijeme za brojne ljude da zahvale za sve što imaju. Ali zahvaljivanje je veliki dio kršćanskog života jer shvaćamo koliko je toga Bog napravio za nas i za druge. Sveti Josemaria izgradio je zahvalnost kao vrlinu kroz svoj život, prisjećaju se oni što su s njim živjeli.]]> <![CDATA[Sveti Josemaria je nevjerojatan!]]> Sveti Josemaria je nevjerojatan. Pomaže mi u svim teškoćama u životu. Zahvaljujući njemu, nezgodne situacije postaju mnogo jednostavnije. Samo za primjer, pomogao mi je pronaći posao i prevladati ozbiljno stanje depresije. Susrela sam ljude koji su me ohrabrili. Zahvaljujući molitvama shvatila sam da stvari nisu beznadno loše. Imajmo povjerenja u Boga i njegove sluge u nebu i sve će izaći na dobro! Ako molimo, sve će nam se dati. ]]> <![CDATA[Zbog dvije prijateljice]]> Treba ti unutarnji život i doktrinarna pouka. Budi zahtjevan prema samom sebi. – Ti – kršćanski muškarac, kršćanska žena – moraš biti sol zemlje i svjetlo svijeta, jer si dužan dati primjer svetom bezočnošću. Ljubav Kristova te mora goniti i, osjećajuć se i znajuć da si drugi Krist od časa kad si mu rekao da ga nasljeduješ, nećeš se odvajati od sebi sličnih – svoje obitelji, svojih prijatelja, svojih kolega -, kao što se sol ne odvaja od hrane koju začinja.

Tvoj unutarnji život i tvoja formacija uključuju pobožni život i mjerila koja jedno dijete Božje mora imati, kako bi svemu dao ukusa svojom djelotvornom prisutnošću. Zamoli Gospodina da uvijek mogneš biti dobar začin u životu drugih.

Sveti Josemaría, Kovačnica, 450

Pozdrav, zovem se Alice Augusto, a prijateljice me zovu AA. Rođena sam i odrasla u Hong Kongu, udana sam i imam četvero djece. U studenom prošle godine preselili smo se u Australiju kako bi se bolje brinuli za moju majku koja ima devedeset godina i živi sama.

Prvi sam se put susrela s Opusom Dei 1997.godine. Tada sam duhovno bila beba, toliko da nisam znala kako moliti, nisam znala ići na ispovijed. Zapravo, od svoje sam obitelji naučila (iako smo kao djeca bili kršteni) da je dovoljno ići na ispovijed jednom godišnje. Moj je odnos s Bogom bio slab, a s Majkom Marijom još slabiji. I

Sjećam se da su me jednog dana prije osamnaest godina dvije prijateljice povele u Kapelicu Svete Obitelji Tak Sun. Počela sam tamo odlaziti na nedjeljne Mise, a potom i svaki dan. Tada sam dovela djecu na igranje nedjeljom. Nakon Mise, počela sam odlaziti na druge aktivnosti: satove formacije, dane duhovnih obnova i td. Brojne sam godine pohađala brojne aktivnosti.


Ono što želim reći je: samo ustrajte, to je ono što sam i ja učinila. S vremenom sam vidjela koliko su važni ti satovi formacije. Čak i nakon što sam završila trogodišnji ciklus, nastavila sam više od deset godina. Ponavljali smo teme jer katolička se vjera ne mijenja, ali svećenici su povezivali doktrinu s trenutnim problemima i stanjem u društvu i svijetu. Nikada ne možemo reći da znamo sve i da više ništa ne moramo slušati. To mi se sviđa, kao da neprestano nešto novo otkrivam i sve mi pomaže kao dobro vodstvo u mojem životu i prilikom donošenja odluka.

Još jedna stvar koju sam izuzetno naučila cijeniti jesu mjesečne duhovne obnove. Da, možda i traje koji sat dulje od uobičajenog sata doktrine, ali svima nam je potrebna ta obnova. Traje svega par sati, ali odličan je način za oživljavanje duhovne energije koja hrani naš duhovni život. Ako nekoliko dana ne jedemo, već se osjećamo slabi. Tako i naša duša treba svoju hranu kako bi napredovala. Radujem se svakoj mjesečnoj duhovnoj obnovi. Također, zahvaljujući svećenicima Opusa Dei uspjela sam se bolje ispovjediti, a preporučili su mi i dobre knjige o molitvi. Postala sam bliskija s Bogom i Majkom Marijom te sam postala bolja katolkinja.

Kada sam se pripremala za selidbu u Australiju jedna mi je dobra prijateljica predložila da odem na duhovne vježbe prije puta. Budući da nisam imala neka dobra iskustva, nisam željela ići. Ali rekla je „Trebala bi ponovo pokušati“. Pomislila sam si kako su mi djeca sada tinejdžeri i kako bi bilo u redu da me nema tri dana pa sam pristala. Dirnulo me je koliko su se brinuli za mene budući da mi nije bilo dobro, svi ti detalji i malene stvari koje su mi pružili, iznenađenje lijepom rođendanskom tortom jer mi je bio rođendan tijekom vježbi. Osjetila sam da se ovdje radi o obitelji. Ta druga duhovna obnova bila je veličanstveni preokret u mojem životu.

Prije mnogo godina mislila bih, kao i većina mojih prijatelja u Hong Kongu, da je dvoje djece sasvim dovoljno. Ali svećenici su me jako ohrabrili da se ne bojim i da ne pristanem na kontracepciju koja samo stvara probleme. Da budem otvorena životu i broju djece koju Bog da, jer On također daje i potporu. To je zaista istina. Sada znam koliko je dobro imati više djece. Sad mi stariji pomažu, u kući ili kada idemo van, daju mi upute kada vozim; brinu za mlađu braću i sestre, i td. Mislim da smo zaista sretni. Da, dok su bili mali bila je to velika žrtva, ali to je samo u početku; kasnije su prerasli u pravu nagradu.

I djecu sam vodila na slične aktivnosti, a moj muž, koji nije katolik, susretao se s brojnim muškarcima u muškom centru i postali su dobri prijatelji. Sviđa mi se što Opus Dei nudi i kako se brinu za svakog člana obitelji. Iznad svega, u Opusu Dei sam naučila posvećivati svoj posao, uključujući i kućanske poslove, brigu za obitelj, sve što inače radim. Cijenim učenja svetog Josemarije, njegovo vodstvo i duhovnost, s kojima se slažem i želim ih nasljedovati u svojem životu.
]]>
<![CDATA[Kikiriki]]> Praunuče moje sestre progutalo je kikiriki, ali je kikiriki otišao krivim putem i dospio u pluća. Bio je tjedan dana u sveučilišnoj bolnici u jednom gradu u Njemačkoj gdje obitelj živi. Nisu mogli odstraniti kikiriki.
U međuvremenu sam molila svetog Josemariju da posreduje kod Gospodina i njegove Presvete Majke da dijete bude spašeno. Nekoliko dana kasnije prebacili su ga u bolnicu u Berlin. 11.veljače, na svetkovinu Gospe Lurdske, odstranili su kikiriki i nije ostalo nikakvih posljedica. Toliko sam zahvalna svetom Josemariji na ovoj velikoj usluzi!
]]>
<![CDATA[14 pitanja o obitelji]]> Slijedi četrnaest odgovora koje je sveti Josemaria ponudio na pitanja o ljubavi u obitelji, obiteljskim sukobima, vezi roditelji-dijete, o odgoju djece i o vjeri u obitelji. ]]> <![CDATA[Očevi, pričajte nam!]]> Daniel Plazek inženjer je iz mjesta Pittsburgh, Pennsylvania. On i njegova supruga Luisa imaju sedmero djece u dobi od 12 do 26 godina. U ovom razgovoru Daniel dijeli s nama svoj pogled na brak, očinstvo te nudi neke praktične savjete za mlade roditelje.

Recite nam nešto malo o sebi i svojoj obitelji.
Rođen sam i odrastao u Pittsburghu. Četvrti sam od sedmero djece. Odgajan sam kršćanski, roditelji su mi davali primjer jednostavnog života. Na odmor smo odlazili u posjet baki i djedu u Milwaukee.
To se činilo egzotično i jako daleko! Božjom sam providnošću na Sveučilištu u Pittsburghu upoznao Luisu, svoju buduću ženu (iz obitelji s desetero djece). Studirala je električno inženjerstvo i dijelila ju je godina ili dvije od diplome kada smo se vjenčali. Donijela je hrabru odluku i napustila svoj studij te stekla diplomu majke na puno radno vrijeme. Sretno smo vjenčani već 31 godinu i imamo sedmero djece u dobi od 12 do 27 godina (tri prekrasne kćeri i četiri vrijedna sina). Još uvijek živimo u Pittsburghu i drago nam je što u susjedstvu imamo katoličko sjemenište. Istinski smo blagoslovljeni što smo imali priliku da Luisa ostane kod kuće i odgaja našu djecu. Svakoga dana svjedočim plodovima njezinog rada prilikom odrastanja naše djece.

Što radite profesionalno i kako to kombinirate s poslom jednoga oca?
Već sam gotovo 16 godina inženjer u jednoj firmi koja dizajnira i proizvodi testove i simulacijsku opremu za zračnu i drugu industriju. Posao je od mene zahtijevao putovanja i udaljenost od obitelji. To je bilo teško. Međutim, bio sam uvjeren da je Božji poziv za mene bio da budem zaštitnik svoje obitelji. Dakle: brak i iskustvo očinstva učvrstilo me i postao sam bolji u svom poslu. Znam previše ljudi koji su definirani svojom karijerom. I ja sam nekada bio takav. Sada me označava moj istinski poziv muža i oca, a imam i posao.

Papa Franjo moli nas da se trenutno jako molimo za obitelj. Što je po Vašem mišljenju najveći izazov s kojim se danas suočavaju obitelji?
U svijetu smo, ali smo pozvani ne biti od svijeta. Ne sviđa nam se uvijek misliti na to kako je Sotona aktivan i otkriva se u našim grijesima. Nema mu većeg zadovoljstva nego udaljiti svete muškarce i žene, mlade i stare, od Gospodina. Možemo ga vidjeti na TV-u, u filmovima, na ulicama, u ogovaranjima na poslu pa čak i u dječjim knjigama. Trebamo biti budni! Sveti je Otac u pravu! Trebamo moliti da dobre svete obitelji ostanu zaštićene, da rastu u vjeri, nadi i ljubavi, da nastave biti temelji društva i da svijetu predstave blagoslove obitelji.

Obitelj sa sedmero djece daleko je iznad današnjeg nacionalnog prosjeka. Je li teško biti otac sedmero djece? Jesu li Vaša djeca sretna?
Čuo sam da je potrebno oko 2,3 djeteta po obitelji da bismo samo održali populaciju. U zapadnome svijetu, većina zemalja ne dostiže taj kriterij tako da je s praktičnog gledišta, potrebno rađati djecu. Ali još važnije, živjeti svoj brak u skladu s prirodnim zakonom radije nego protiv njega, donosi brojne blagoslove, uključujući i djecu. A kakav su tek ona blagoslov! Naravno, postoje izazovi. Težak je to posao, može vas umoriti i zahtijeva novac za hranu, odjeću, kuću i školovanje. Ali s Bogom, sve je moguće. S bračnom obvezom, s ljubavi supruge i majke i s Bogom na svojoj strani, sedam se i ne čini tako puno.

Mislim da sva moja djeca shvaćaju prednost koju im donosi dolazak iz velike obitelji i koliku im dobrobit i sreću donose braća i sestre (uglavnom, većinu vremena). Iako brojčano nadmašuju mamu i tatu, nikada im nije manjkalo pažnje, potpore i pomoći. Uvijek smo bili i uvijek jesmo zahvalni za priliku koju imamo da volimo i pazimo svoju djecu (čak i kada su odrasli).

Dok imamo veliku obitelj, nikada se ne osjećamo usamljenima. Nikada nećemo sami patiti. Nikada nam neće nedostajati potpora bilo kakve vrste i nikada nećemo zaboraviti koliko nas Bog istinski voli jer njegovu ljubav vidimo otkrivenu u svojoj obitelji.

Kako gledate na svoju ulogu oca u obitelji?
Tijekom godina bilo je trenutaka kada sam se svojoj djeci osjećao više kao dostavljač nego otac. Dolazio bih kući s puta i provodio večeri i vikende razvozeći ih s mjesta na mjesto. Ali danas vidim da su svi naši kratki razgovori u autu dok idemo s nogometa, treninga, i slično bili dobre prilike za podučavanje, razumijevanje i pomoć mojoj djeci.

Najviše se molim da svojoj djeci dam dobar primjer života po Evanđelju, ljubavi i potpore prema Katoličkoj Crkvi i života u poslušnosti prema Božjem planu za nas. Budući da nisam savršen, oslanjam se na pomoć Duha Svetoga te ljubav i potporu svoje supruge koja mi pomaže da budem bolji otac i muž.

Vaše dvije najstarije kćeri više ne žive s vama: Erin se nedavno udala dok je Kathryn otkrila poziv u Opus Dei koji teži traženju svetosti u poslu i živi u inozemstvu. Kako su te promjene utjecale na obitelj?
Kathryn poziv u Opus Dei nije ništa drugo nego veliki blagoslov njoj i našoj obitelji. Oduvijek je bila bistra, kreativna i nježna osoba. Ali njezin se život kao numerarije manifestira u kompletnoj radosti i predanosti njezinom pozivu. Kao što kažem, kada naraste, želio bih biti baš kao moja kćer! Možemo vidjeti koliko voli Boga kroz Djelo svaki put kada razgovaramo, čitamo njezina pisma, kada se vidimo preko Skypea ili imamo priliku posjetiti je. Vidjeti svoju djecu kako su sretna, ispunjena, radosna i toliko predana svojoj vjeri – nije li to ono čemu se svaki roditelj nada, na čemu radi i za što se moli?

Naša druga kćer Erin prošlog se svibnja udala za dobroga mladića. Ne mogu biti sretniji. Vjenčanje je bilo prekrasno. Bio je to temeljni kamen, ne samo te nove obitelji već za obje šire obitelji jer je to prvo vjenčanje ove generacije. Bio je to veliki obiteljski događaj. Moja najveća briga nije bila koliko će sve koštati, ili gdje će se odvijati ili nešto drugo vezano uz logistiku. Brinuo sam se hoću li plakati kao mala beba dok svoju kćer vodim do oltara. Uspio sam se sabrati i ne plakati.
Jednostavna poruka: Vjenčanje je samo jedan dan, brak je za cijeli život.

Luisa i ja smo blagoslovljeni jer nam žive u istoj ulici i tako se svakoga dana viđamo i gledamo ih kako rastu u svom obiteljskom životu. Molimo za njih i vjerujemo da će im životi biti kao i naši ispunjeni blagoslovima supružnika i roditelja.

Nakon gotovo trideset godina iskustva, kakav savjet možete dati mladim roditeljima?
Nakon trideset godina lijepoga braka, još uvijek griješim i učim iz svojih pogrešaka. Ali iz šire perspektive, nudim ove točke kao savjete:
1) Neka vam Bog bude središte života; u braku, obitelji i svakodnevnom poslu.
2) Dao vam je Crkvu: koristite je, sudjelujte, imajte od nje koristi.
3) Prigrlite Sakramente. Sve milosti koje iz njih proizlaze čine vas jačima.
4) Molite kao obitelj, zajedno. Čak i maleni blagoslovi dok izlazite kroz vrata na početku užurbanog dana dobra su stvar.
5) Svakoga dana živite svoje vjenčane zavjete: volite i skrbite jedno za drugo. To nije uvijek ni lako ni zabavno. Bit će trenutaka kada će vas osoba koju volite povrijediti. Tada se vratite na točke 1, 2, 3 i 4.
6) Učite o svojoj vjeri, čitajte o životima svetaca i učite o tome svoju djecu kod kuće i u školi. Pitat će: kako ćemo nahraniti milijune djece koja gladuju? Jedno po jedno dijete. Kako ćemo promijeniti svijet? Jedna po jedna obitelj, počevši od svoje.
7) Sve brige, osude i probleme koje ovaj svijet baci na vas mogu se nadvladati Njegovom prisutnosti u vašim životima.
8) Konačno nešto praktično. Nemojte živjeti iznad svojih mogućnosti, živite ISPOD njih. Iznenadit ćete se bez koliko stvari zapravo možete i koliko ćete biti sretni ne samo zato što imate više u banci, već i zato što možete biti darežljiviji.

Što Vam je najdraže u ulozi oca?
Ne mogu reći da mi je nešto najdraže. Imam toliko uspomena iz odrastanja svoje djece: držati novorođenče, zaspati dok čitaš priče za laku noć, sve rođendanske proslave koje je mama tako super organizirala, krštenja, jednostavna obiteljska pješačenja šumom, obiteljske večere, histerično smijanje tijekom igranja društvenih igara, Prve Pričesti, prvi dani u školi, vožnje biciklom, učiti voziti automobil, treniranje te posjeti hitnoj službi. Svako je dijete jedinstveni blagoslov, ponekad mi se čini da imam jednu veliku uspomenu gdje se sjećanja o svakom djetetu spajaju u veliku obiteljsku fotografiju.

Mislim da je cijelo očinstvo najbolji dio. Pomaže mi biti bolji sluga, bolji muž, bolji kršćanin i bolja osoba.
]]>
<![CDATA[1929.1.23]]> „Ako neću biti svećenik koji je ne samo dobar, već svet, reci Isusu da me što prije uzme!“ Ovu je poruku sveti Josemaría povjerio jednoj [...]]]> <![CDATA[Pretplatite se na naš besplatni bilten]]> Odnedavno je na našoj stranici dostupan besplatni bilten. Prijavite se i budite informirani o svim novostima s naše web stranice. ]]> <![CDATA[Sa ili bez volje]]> Studentica pita je li licemjerna molitva koju moliš u trenutku kada ti se ne da moliti.]]> <![CDATA[Sakrament Ispovijedi je čudo ljubavi]]> Sveti Josemaria objašnjava zašto je Ispovijed čudo ljubavi. ]]> <![CDATA[Kako pomoći Crkvi?]]> Sveti Josemaria objašnjava kako kada jedan od krštenika nastoji biti bolji, preko Općinstva Svetih on ili ona izravno čini dobro cijeloj Crkvi.]]> <![CDATA[Tko te je naučio hodati?]]> Naša je Gospa naša Majka, objašnjava sveti Josemaria, i baš poput majke uči nas hodati putevima vjere. Video je snimljen u Valenciji, Španjolska, 16.studenog 1972.]]>