Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei - Osnivač Opusa Dei Sv. Josemaria Escriva, njegov život iz dana u dan, učenja o svetosti, apostolat, laici, Katolička Crkva. Svjedočanstva o Opusu Dei http://www.hr.josemariaescriva.info/ <![CDATA[Iznenađen i počašćen]]> U jutro utorka 2.listopada 1928.godine, na svetkovinu Anđela Čuvara, nakon slavljenja Mise, otac Josemaria bio je u svojoj sobi čitajući bilješke koje je imao sa sobom. Najednom ga je preplavila nadnaravna milost i shvatio je da Gospodin odgovara na neprestane molbe “Domine, ut videam! Domine, ut sit! – Gospodine, da progledam! Gospodine, neka bude!“

Tri godine kasnije darove poput ovih ovako je objasnio: „Primio sam svjetlo o cijelome Djelu, dok sam čitao te papire. Duboko dirnut, kleknuo sam – bio sam sam u svojoj sobi, u vremenu između dva razgovora – i zahvalio se našem Gospodinu i srca punog emocija sjećam se zvonjave zvona crkve Naše Gospe od Anđela.“
Također je rekao: „Tog je dana Gospodin osnovao svoje Djelo; započeo je Opus Dei.“

14.veljače, 1930.: žene u Opusu Dei
Očito, ono što je sveti Josemaria „vidio“ 2.listopada 1928.godine, nisu događaji ili povijesni detalji, već samo bitni element božanske poruke.

„Nedugo nakon toga, 14.veljače, 1930., slavio sam Misu u malenoj kapelici stare markize od Onteirija, majke Luz Casanove, za koju sam se duhovno brinuo dok sam bio kapelan Zaklade. Tijekom Mise, baš nakon pričesti: cijela ženska grana Djela! Ne mogu reći da sam je vidio, ali intelektualno, u detalje, osjetio sam što ženska grana Opusa Dei treba biti… Zahvalio sam i, u uobičajeno vrijeme, otišao na ispovijed velečasnom Sanchezu. Poslušao me je i rekao: ‘I ovo je od Boga kao i sve drugo.’”

14.veljače, 1943.: svećenici Opusa Dei
Ujutro 14.veljače 1943.godine, velečasni Josemaria napustio je rano kuću kako bi održao Misu za svoje kćeri u kapelici Jorge Manrique. Baš kad je Misa završila, izvadio je svoju bilježnicu i na stranicu 14.veljače, svetkovina svetog Valentina, napisao: „U ženskoj kući, tijekom Svete Mise: ‘Societas Sacerdotalis Sanctae Crucis’ [svećeničko društvo Svetoga Križa].” A tada je, na istoj toj stranici, nacrtao maleni crtež kruga s križem unutar njega.

Sljedećeg je dana velečasni Josemaria otišao u El Escorial, nedaleko od Madrida, gdje su se Alvaro del Portillo, José María Hernández i José Luis Múzquiz pripremali za svoje ispite iz teologije. S velikom smislom za bezvrijednost, gotovo srameći se, rekao je Alvaru za milost koju je primio dan ranije tijekom Mise. Potrebne je dokumente trebalo brzo pripremiti. Alvaro je bio taj koji je trebao ići u Rim tražiti dopuštenje za Svećeničko društvo Svetoga Križa, koje mu je Bog pokazao 14.veljače, dan koji je već bio dan za zahvale jer je bio godišnjica onog drugog 14.veljače kada ga je Gospodin pustio shvatiti da apostolat Opusa Dei treba proširiti na žene.

I uključivanje žena i inkorporacija svećenika ga je iznenadila. Osobito osnivanje ženske grane, koje se dogodilo u vrijeme kada nije imao jasnoga svjetla i kada mu je volja bila podijeljena između želje i neznanja kako sve učiniti.

Govoreći o paradoksima osnivanja, jednog je dana rekao: „Osnivanje Opusa Dei dogodilo se bez mene; ženske grane protiv moga osobnog mišljenja; a Svećeničkog društva dok sam ga tražio, ali ga nisam nikako mogao pronaći.“


Osnivač Opusa Dei: život Josemarije Escrive, A. Vazquez de Prada, Vol. I: „Rane godine" (2001.), str.217-229; Vol. II: "Bog i odvažnost" (2003.), str. 419-448.
]]>
<![CDATA[Slučajno?]]> Kao nastavak na obljetnicu koju smo obilježili 14.veljače, kada je 1930.godine Bog svetom Josemariji pokazao da treba započeti apostolat Opusa Dei i sa ženama, donosimo priču Cecilije Awano Kim ]]> <![CDATA[Ljubiti djelima]]> Papa Franjo na Kubi je rekao da su nježnost i ljubav revolucionarne te da je vjera poticaj koja pomaže ljudima ustati i graditi mostove. ]]> <![CDATA[Papa Franjo imenovao je monsignora Fernanda Ocáriza prelatom Opus Dei]]> U ponedjeljak navečer papa Franjo imenovao je novoga prelata Opusa Dei, mons. Fernando Ocáriz Brańa. Sveti je Otac tako potvrdio izbor trećeg izbornog kongresa Prelature održanog istog dana.

Mons. Ocáriz, koji je do sada bio Vikar Opusa Dei, postaje treći nasljednik svetog Josmemarije na čelu Prelature, nasljedujući pokojnog mons. Javiera Echevarriju koji je preminuo 12.prosinca.

Velečasni Fernando Ocáriz rođen je u Parizu 27.listopada 1944.godine, u španjolskoj obitelji koja je zbog Građanskog rata (1936.-1939.) izbjegla u Francusku. Najmlađi je od osmero djece.

Diplomirao je na sveučilištu u Barceloni s diplomom Fizičkih znanosti 1966.godine. Teologiju je završio 1969. na Pontifikalnom lateranskom Sveučilištu, a doktorirao je Teologiju 1971.godine na Sveučilištu Navarra. Iste godine zaređen je za svećenika. U svojim prvim svećeničkim godinama posebno je bio zadužen za mlade i studente.

Savjetnik je Kongregacije za nauk vjere (od 1986.), te drugih odjeljenja rimske kurije: Kongregacije za kler (od 2002.) te Pontifikalnog koncila za promicanje nove evangelizacije (od 20011.). Član je Pontifikalne teološke akademije od 1989. 1980.-ih godina bio je među profesorima koji su pokrenuli Pontifikalno Sveučilište Svetoga Križa u Rimu gdje je predavao Fundamentalnu teologiju.


Među njegovim teološkim djelima osobito valja spomenuti knjige o Kristologiji poput: Otajstvo Isusa Krista te Hijos de Dios en Cristo. Introducción a una teología de la participación sobrenatural. Njegova djela uvelike obrađuju teološke i filozofske teme poput Amar con obras: a Dios y a los hombres and Naturaleza, gracia y gloria, gdje je predgovor napisao kardinal Ratzinger. 2013.godine objavljen je veliki intervju pod naslovom Sobre Dios, la Iglesia y el mundo, autora Rafaela Serrana. Također je objavio i dva filozofska djela: El marxismo: teoría y práctica de una revolución i Voltaire: tratado sobre la tolerancia. Nadalje, suautor je nekoliko monografija te brojnih teoloških i filozofskih članaka.

Od 1994.godine je Vikar Opusa Dei. Posljednje 22 godine prati prethodnog Prelata, mons. Javiera Echevarríju, na njegovim pastoralnim putovanjima u više od 70 zemalja. 1960.tih godina, dok je bio student teologije, živio je u Rimu uz svetog Josemariju, Osnivača Opusa Dei. Od malih je nogu jako volio tenis kojeg i danas igra.

U sljedećim će danima novi Prelat imenovati svoje Vikare te druge nove članove koncila koji će mu pomagati sljedećih osam godina.
]]>
<![CDATA[Među ružama, poljubi Križ]]> 14.veljače 1971.godine sveti Josemaria napisao je kratku bilješku: „Među ružama, poljubi Križ.

Kada osjećamo trnje
Kad mi kršćani loše prolazimo, to znači da ovom životu nismo dali cijeli njegov božanski smisao. Ondje gdje ruka osjeti ubod trnja, tu oči otkrivaju buket divnih ruža, prepunih mirisa.
Križni put, šesta postaja, broj 5

Tužiš se?... I tumačiš mi, kao da o činiš s pravom: Jedan ubod!... Drugi ubod!... – Ali zar ne znaš da je ludo čuditi se nad činjenicom da među ružama ima i trnja?
Brazda, 237

Onaj naš prijatelj svećenik uvjerio me. Govorio mi je o svom apostolskom radu i uvjeravao me je da ne postoje neznatni poslovi. „Ispod ovog pola ruža,“ govorio je, „skriva se šutljiva snaga tolikih duša koje su svojim radom i svojom molitvom, svojom molitvom i svojim radom zadobili od Neba obilnu kišu milosti koja sve oplođuje.“
Brazda, 530

Siguran znak da smo na pravom putu
„Ovaj put je veoma težak,“ rekao ti je. I čuvši to, potvrdio si s ponosom podsjećajući se da je Križ siguran znak pravoga puta… Ali tvoj je prijatelj zaustavio pogled samo na mučnom dijelu puta, ne vodeći računa o Isusovom obećanju: „Moj jaram je sladak.“

Podsjeti ga na to, jer – možda kad to sazna – darovat će se.
Brazda, 198

Nije dovoljno biti dobar: trebaš tako i izgledati. Što bi rekao o jednom ružinom grmu koji bi imao samo trnje?
Brazda, 735

Zov Gospodnji – poziv – uvijek znači ovo: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Da, poziv zahtijeva odricanje, žrtvu. Ipak, kako postaje ugodna žrtva – gaudium cum pace, radost i mir– ako je odricanje potpuno!
Brazda, 8

Kršćanin trijumfira uvijek s Križa, svojim osobnim odricanjem, jer pušta da djeluje božanska Svemogućnost.
Brazda, 995

Znak kršćanina
Križ na tvojim prsima. Dobro. Ali križ na tvojim ramenima, križ na tvojem tijelu, križ u tvojem umu. Samo ćeš tako živjeti za Krista, s Kristom i u Kristu. Samo ćeš tako biti apostol.
Put, 929

Kad ugledaš trošan drveni križ: napušten, jadan, nevrijedan i bez Raspetoga, znaj tada - takav je tvoj križ: svagdanji, nezamjetljiv, bez sjaja i bez utjehe. Čeka tko će biti raspet na nj. Taj raspeti moraš biti - ti.
Put, 178

Pusti da ti nastavim govoriti u povjerenju, kako sam činio i dosad: dovoljno je da pred sobom imam Raspetoga, pa da se ne usudim govoriti o svojim patnjama… I nije mi stalo k tome dodati da sam trpio mnogo, ali uvijek s radošću.
Brazda, 238

Istinska ljubav
Jedan ubod. Pa drugi. Pa još jedan. Izdrži, čovječe. Zar ne shvaćaš da si tako malo dijete te u svojem životu - na svome kratkom putu - možeš prikazivati samo ovako sitne križeve?
Sjeti se i ovoga: križ na križ, ubod do uboda - kolika hrpa!
Na kraju će to, dijete, biti velika stvar: ljubav!
Put, 885

Pitao si me imam li križeva. I odgovorio sam ti potvrdno, da mi uvijek imamo Križ. – Ali slavni Križ, božanski pečat, garanciju autentičnosti da smo djeca Božja. Stoga koračamo uvijek sretni s Križem.
Brazda, 70

]]>
<![CDATA[Čudo vjere]]> Osim njegove bogate i djelotvorne milosti, Gospodin ti je dao glavu, ruke, razumske sposobnosti, kako bi oplodio svoje darove.
Bog želi neprestano činiti čuda – oživljavati mrtve, dati sluh gluhima, vid slijepima, ozdravljati sakate… -, posredstvom svog posvećenog rada, preobraženog u dragu žrtvu Bogu i korisnu za duše.
Kovačnica, 984

Nemamo vjere. Dan u kojem budemo ovu krepost živjeli – uzdajući se u Boga i njegovu Majku - bit ćemo hrabri i odani. Bog, koji je Bog vječnosti, po nama će stvarati čuda.
Daj mi, o Isuse, ovu vjeru, koju uistinu žudim. Majko moja i Gospo moja, Marijo Presveta, učini da vjerujem!
Kovačnica, 235

Redovna providnost je jedno stalno čudo, ali… On će upotrijebiti izvanredna sredstva, kad bude neophodno.
Kovačnica, 658

Nisam od onih koji u svemu vide čudo. Rekoh ti da su mi dostatna čudesa Svetog pisma da bi moja vjera ostala postojana.
No žao mi je kad vidim kršćane, pa i one pobožne, "apostole" - kako se podsmjehuju čuju lio izvanrednim putovima i nadnaravnim događajima. Dođe mi želja da im kažem: Da, i danas ima čudesa! I mi bismo ih činili kad bismo imali vjeru!
Put, 583
]]>
<![CDATA[Sveti Josemaria je nevjerojatan!]]> Sveti Josemaria je nevjerojatan. Pomaže mi u svim teškoćama u životu. Zahvaljujući njemu, nezgodne situacije postaju mnogo jednostavnije. Samo za primjer, pomogao mi je pronaći posao i prevladati ozbiljno stanje depresije. Susrela sam ljude koji su me ohrabrili. Zahvaljujući molitvama shvatila sam da stvari nisu beznadno loše. Imajmo povjerenja u Boga i njegove sluge u nebu i sve će izaći na dobro! Ako molimo, sve će nam se dati. ]]> <![CDATA[Zbog dvije prijateljice]]> Treba ti unutarnji život i doktrinarna pouka. Budi zahtjevan prema samom sebi. – Ti – kršćanski muškarac, kršćanska žena – moraš biti sol zemlje i svjetlo svijeta, jer si dužan dati primjer svetom bezočnošću. Ljubav Kristova te mora goniti i, osjećajuć se i znajuć da si drugi Krist od časa kad si mu rekao da ga nasljeduješ, nećeš se odvajati od sebi sličnih – svoje obitelji, svojih prijatelja, svojih kolega -, kao što se sol ne odvaja od hrane koju začinja.

Tvoj unutarnji život i tvoja formacija uključuju pobožni život i mjerila koja jedno dijete Božje mora imati, kako bi svemu dao ukusa svojom djelotvornom prisutnošću. Zamoli Gospodina da uvijek mogneš biti dobar začin u životu drugih.

Sveti Josemaría, Kovačnica, 450

Pozdrav, zovem se Alice Augusto, a prijateljice me zovu AA. Rođena sam i odrasla u Hong Kongu, udana sam i imam četvero djece. U studenom prošle godine preselili smo se u Australiju kako bi se bolje brinuli za moju majku koja ima devedeset godina i živi sama.

Prvi sam se put susrela s Opusom Dei 1997.godine. Tada sam duhovno bila beba, toliko da nisam znala kako moliti, nisam znala ići na ispovijed. Zapravo, od svoje sam obitelji naučila (iako smo kao djeca bili kršteni) da je dovoljno ići na ispovijed jednom godišnje. Moj je odnos s Bogom bio slab, a s Majkom Marijom još slabiji. I

Sjećam se da su me jednog dana prije osamnaest godina dvije prijateljice povele u Kapelicu Svete Obitelji Tak Sun. Počela sam tamo odlaziti na nedjeljne Mise, a potom i svaki dan. Tada sam dovela djecu na igranje nedjeljom. Nakon Mise, počela sam odlaziti na druge aktivnosti: satove formacije, dane duhovnih obnova i td. Brojne sam godine pohađala brojne aktivnosti.


Ono što želim reći je: samo ustrajte, to je ono što sam i ja učinila. S vremenom sam vidjela koliko su važni ti satovi formacije. Čak i nakon što sam završila trogodišnji ciklus, nastavila sam više od deset godina. Ponavljali smo teme jer katolička se vjera ne mijenja, ali svećenici su povezivali doktrinu s trenutnim problemima i stanjem u društvu i svijetu. Nikada ne možemo reći da znamo sve i da više ništa ne moramo slušati. To mi se sviđa, kao da neprestano nešto novo otkrivam i sve mi pomaže kao dobro vodstvo u mojem životu i prilikom donošenja odluka.

Još jedna stvar koju sam izuzetno naučila cijeniti jesu mjesečne duhovne obnove. Da, možda i traje koji sat dulje od uobičajenog sata doktrine, ali svima nam je potrebna ta obnova. Traje svega par sati, ali odličan je način za oživljavanje duhovne energije koja hrani naš duhovni život. Ako nekoliko dana ne jedemo, već se osjećamo slabi. Tako i naša duša treba svoju hranu kako bi napredovala. Radujem se svakoj mjesečnoj duhovnoj obnovi. Također, zahvaljujući svećenicima Opusa Dei uspjela sam se bolje ispovjediti, a preporučili su mi i dobre knjige o molitvi. Postala sam bliskija s Bogom i Majkom Marijom te sam postala bolja katolkinja.

Kada sam se pripremala za selidbu u Australiju jedna mi je dobra prijateljica predložila da odem na duhovne vježbe prije puta. Budući da nisam imala neka dobra iskustva, nisam željela ići. Ali rekla je „Trebala bi ponovo pokušati“. Pomislila sam si kako su mi djeca sada tinejdžeri i kako bi bilo u redu da me nema tri dana pa sam pristala. Dirnulo me je koliko su se brinuli za mene budući da mi nije bilo dobro, svi ti detalji i malene stvari koje su mi pružili, iznenađenje lijepom rođendanskom tortom jer mi je bio rođendan tijekom vježbi. Osjetila sam da se ovdje radi o obitelji. Ta druga duhovna obnova bila je veličanstveni preokret u mojem životu.

Prije mnogo godina mislila bih, kao i većina mojih prijatelja u Hong Kongu, da je dvoje djece sasvim dovoljno. Ali svećenici su me jako ohrabrili da se ne bojim i da ne pristanem na kontracepciju koja samo stvara probleme. Da budem otvorena životu i broju djece koju Bog da, jer On također daje i potporu. To je zaista istina. Sada znam koliko je dobro imati više djece. Sad mi stariji pomažu, u kući ili kada idemo van, daju mi upute kada vozim; brinu za mlađu braću i sestre, i td. Mislim da smo zaista sretni. Da, dok su bili mali bila je to velika žrtva, ali to je samo u početku; kasnije su prerasli u pravu nagradu.

I djecu sam vodila na slične aktivnosti, a moj muž, koji nije katolik, susretao se s brojnim muškarcima u muškom centru i postali su dobri prijatelji. Sviđa mi se što Opus Dei nudi i kako se brinu za svakog člana obitelji. Iznad svega, u Opusu Dei sam naučila posvećivati svoj posao, uključujući i kućanske poslove, brigu za obitelj, sve što inače radim. Cijenim učenja svetog Josemarije, njegovo vodstvo i duhovnost, s kojima se slažem i želim ih nasljedovati u svojem životu.
]]>
<![CDATA[Kikiriki]]> Praunuče moje sestre progutalo je kikiriki, ali je kikiriki otišao krivim putem i dospio u pluća. Bio je tjedan dana u sveučilišnoj bolnici u jednom gradu u Njemačkoj gdje obitelj živi. Nisu mogli odstraniti kikiriki.
U međuvremenu sam molila svetog Josemariju da posreduje kod Gospodina i njegove Presvete Majke da dijete bude spašeno. Nekoliko dana kasnije prebacili su ga u bolnicu u Berlin. 11.veljače, na svetkovinu Gospe Lurdske, odstranili su kikiriki i nije ostalo nikakvih posljedica. Toliko sam zahvalna svetom Josemariji na ovoj velikoj usluzi!
]]>
<![CDATA[14 pitanja o obitelji]]> Slijedi četrnaest odgovora koje je sveti Josemaria ponudio na pitanja o ljubavi u obitelji, obiteljskim sukobima, vezi roditelji-dijete, o odgoju djece i o vjeri u obitelji. ]]> <![CDATA[1934.2.20]]> „Otresi se tih nekorisnih misli koje te, u najmanju ruku, stoje vremena,“ napisao je sveti Josemaría na današnji dan. Ove riječi kasnije će postati točka [...]]]> <![CDATA[Pretplatite se na naš besplatni bilten]]> Odnedavno je na našoj stranici dostupan besplatni bilten. Prijavite se i budite informirani o svim novostima s naše web stranice. ]]> <![CDATA[Sa ili bez volje]]> Studentica pita je li licemjerna molitva koju moliš u trenutku kada ti se ne da moliti.]]> <![CDATA[Sakrament Ispovijedi je čudo ljubavi]]> Sveti Josemaria objašnjava zašto je Ispovijed čudo ljubavi. ]]> <![CDATA[Kako pomoći Crkvi?]]> Sveti Josemaria objašnjava kako kada jedan od krštenika nastoji biti bolji, preko Općinstva Svetih on ili ona izravno čini dobro cijeloj Crkvi.]]> <![CDATA[Tko te je naučio hodati?]]> Naša je Gospa naša Majka, objašnjava sveti Josemaria, i baš poput majke uči nas hodati putevima vjere. Video je snimljen u Valenciji, Španjolska, 16.studenog 1972.]]>