Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei - Osnivač Opusa Dei Sv. Josemaria Escriva, njegov život iz dana u dan, učenja o svetosti, apostolat, laici, Katolička Crkva. Svjedočanstva o Opusu Dei http://www.hr.josemariaescriva.info/ <![CDATA[Zašto Korizma traje 40 dana?]]> Sveti Josemaria kaže: „Korizma nam danas postavlja to odlučujuće pitanje: Rastem li ja u svojoj vjernosti prema Kristu, u svojoj potrebi za svetošću? Živim li ja širokogrudno apostolat u svakodnevici, svom običnom radu, među svojim poslovnim kolegama? Svatko tko u svojoj duši traži odgovor na to pitanje uvidjet će kako je potreban obnovljeni preobražaj da bi Krist u nama živio i da se njegova slika neiskrivljena odrazi u našem ponašanju.“
Susret s Kristom, 58

Evo nekih često postavljanih pitanja o Korizmi s odgovorima koji nam mogu pomoći dublje shvatiti značenje liturgije Korizme u ovoj godini.

Što je Korizma? Kada su kršćani počeli obilježavati Korizmu? Što Korizma znači?
Korizma je vrijeme od četrdeset dana kroz koje se Crkva priprema za Veliki tjedan i Uskrs. Na nju se gleda kao na vrijeme pokore i obnove cijele Crkve, s postom i mrtvljenjem, sve od četvrtog stoljeća.

„Crkva se svake godine četrdesetodnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.“
Katekizma Katoličke Crkve, 540

Crkva pred nas stavlja primjer Krista u pustinji kako bi se s njim mogli pripremiti za slavljenje muke i Uskrsa pročišćavajući naša srca, ozbiljnije shvaćajući svoj kršćanski život i življenje pokore.

Razmatranje otajstva
U ovoj Korizmi moramo vidjeti nešto više, a ne samo bilo koje vrijeme, koje se u liturgijskoj godini po pravilu ponovno navraća. Taj trenutak je nepovratan, on je božansko davanje pomoći, koje treba prihvatiti. Isus stupa na našu stranu i očekuje od nas – ovdje i sada – da se uvelike izmijenimo.
Susret s Kristom , 59

Kada počinje i kada završava Korizma? Koji su dani pokore? Što trebamo činiti na petak kroz Korizmu?
Korizma počinje na Pepelnicu, a završava neposredno prije Mise Posljednje večere na Veliki četvrtak. Vremena i dani pokore u tijeku liturgijske godine (korizmeno vrijeme i svaki petak na spomen smrti Gospodinove) jesu jaki trenuci pokorničke prakse Crkve. Ta su vremena naročito prikladna za duhovne vježbe, pokornička bogoslužja, hodočašća u znak pokore, svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara (karitativna i misionarska djela).
Katekizma Katoličke Crkve, 1438

Kao spomen na dan kada je Isus Krist na križu umro, treba se na sve petke poštivati ne uzimanje mesa ili neke druge hrane koju odredi biskupska konferencija, osim ako se radi o blagdanu koji pada petkom. Post i nemrs održavaju se na Pepelnicu i Veliki petak.
Kanonski zakon , 1251

Razmatranje otajstva
Stiže nas glas Dobrog Pastira: ego vocavi te nomine tuo, tvojim sam te imenom zvao. A mi moramo odgovoriti uzvraćajući ljubav ljubavlju: ecce ego quia vocasti me (1 Sam 3,9) – Ti si me zvao, tu sam, s čvrstom odlukom da ova Korizma neće bez traga proteći kao voda preko stijene. Želim se promijeniti, ponovno obratiti Gospodinu i ljubiti Ga onako kako On želi biti ljubljen.
Susret s Kristom , 59

Što je to Pepelnica? Kada je počeo običaj pepeljenja? Kada se pepeo blagoslivlja i dijeli? Odakle taj pepeo dolazi? Što on znači?
Pepelnica je početak Korizme, to je dan osobite pokore kada kršćani pokazuju svoju želju za obraćenjem. Posipanje pepelom je poziv na življenje Korizme svjesno i intenzivno sudjelujući u Isusovom pashalnom otajstvu, njegovom križu i uskrsnuću, sudjelovanjem u euharistiji i življenjem života milosrđa. Posipanje pepelom porijeklom je iz ranih oblika kanonske pokore. U desetom se stoljeću proširilo na sve kršćane. Liturgija pepelnice očuvala je elemente ove duge tradicije posipanjem pepela i strogim postom.

Pepeo se blagoslivlja i posipa na Misi, iza propovijedi. U posebnim se okolnostima to može učiniti prilikom službe riječi. Molitve prilikom posipanja pepelom potječu iz Pisma: Knjige postanka 3:19 i Marko 1:15. Pepeo potječe od palminih grančica koje su blagoslovljene prilikom Cvijetnice prethodne godine, i to prema tradiciji koja datira iz dvanaestog stoljeća. Molitva blagoslova pepela odnosi se na grešno stanje onih koji će pepeo primiti. Pepeo simbolizira slabo i prijelazno stanje našega života na zemlji, dok putujemo prema smrti; činjenicu da smo grešnici; našu hitnu potrebu za Božjim dolaskom i njegovom pomoći; i uskrsnuće, jer sudbina nas grešnika jest sudioništvo u Kristovoj pobjedi.

Razmatranje otajstva
Što više budeš želio pripadati Isusu, utoliko više ćeš milosti primiti za svoje djelovanje na zemlji i za svoje vječno blaženstvo. Ali moraš se odlučiti da pođeš putem predanja: križ na tvojim ramenima, na tvojim ustima osmijeh, a u tvojoj duši svjetlo.
Križni put, II

Na što nas Crkva poziva u Korizmi?
Crkva vjernike poziva da od Korizme načine svojevrsnu duhovnu obnovu, da ulože trud u molitvu, žrtvu i pokoru; pokore koje Crkva traži su minimalne, a mi, slobodno i velikodušno, možemo dodati više.
Ako kroz Korizmu dobro živimo, pripremamo se za istinsko, duboko osobno obraćenje, kako bi mogli biti pripravni za najveću svetkovinu u crkvenoj godini: nedjelju Uskrsa, dan uskrsnuća našega Gospodina.

Razmatranje otajstva
Svuda oko sebe zapažamo klimu straha pred križem, pred Gospodinovim križem. Štoviše, sve neugodnosti u životu počele su se nazivati križevima i ne nose se na način djece Božje i s nadnaravnim pogledom. To ide i toliko daleko da se čak i s putova skidaju križevi, koje su ondje postavili naši djedovi...!
Isusovom mukom je križ prestao biti simbol kazne, da bi se pretvorio u znak pobjede. Križ je obilježje Otkupitelja: In quo est sa us, vita et resurrectio nostra; tamo je naš spas, naš život i naše uskrsnuće.
Križni put , II

Što je pokora? Na koji se način pokora izražava u kršćanskom životu?
Pokora dolazi od latinskog paenitentia, na grčkom prijevodu metanoia, u bibliji se koristi za označavanje obraćenja grešnika Bogu. Označava cijeli set unutarnjih i vanjskih čina koji se obavljaju kao iskupljenje za počinjeni grijeh i stanje u kojem je grijeh napustio grešnika. Literarno pokora znači promjenu života, pokoru ili obraćenje koristi grešnik koji se Bogu vraća nakon što se bio od njega otklonio, ili nevjernik koji pronalazi vjeru.

Unutarnja pokora kršćana može poprimiti veoma različite izraze. Sveto Pismo i Oci naročito ističu tri oblika: post, molitvu i milostinju- jer izražavaju obraćenje u odnosu prema samome sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema drugima. Osim, dakle, korjenitog očišćenja koje biva krštenjem ili mučeništvom, ovi oblici, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa svojim bližnjim, pokorničke suze, brigu za spas bližnjega, zagovor svetaca i vršenje ljubavi koja "pokriva mnoštvo grijeha" (1 Pt 4,8).
Katekizam Katoličke Crkve , 1434

Pokora se može činiti na brojne i različite načine, ali iznad svih tu su post, molitva i milostinja. Ovi i brojni drugi oblici pokore mogu se prakticirati u svakodnevnom životu kršćanina, osobito tijekom Korizme i petkom.

Razmatranje otajstva
Obratiti se stvar je jednog jedinog trenutka, posvetiti se stvar je cijeloga života. Božansko sjeme ljubavi, koje je Gospodin u nas položio, hoće rasti, hoće se odraziti u djelima i donositi plodove koji su Gospodinu mili u svako doba. Stoga moramo biti spremni za ponovni početak, i da u svakoj novoj situaciji pred koju nas život postavi opet otkrijemo svjetlo i snagu prvog obraćenja, spremni da se temeljitim ispitivanjem savjesti pripravimo i Gospodina zamolimo za pomoć kako bismo Njega i sebe što bolje upoznali. Nema
drugoga puta ako se želimo iznova obratiti.
Susret s Kristom, 58

Što je to obraćenje? Zašto se krštenici trebaju obratiti?
Obraćenje znači ponovo pronaći utjehu u Bogu, okrenuti se od zla, ponovo uspostaviti svoje prijateljstvo sa Stvoriteljem. Znači pokoru i ispovijed za sve grijehe, uključujući i svaki od naših smrtnih grijeha. Kada smo ponovo vraćeni u stanje milosti (bez smrtnih grijeha na savjesti), trebamo odlučiti iznutra se popraviti, promijeniti svoj stav prema svemu što nije ugodno i vrijeđa Boga.

To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja "u svom krilu obuhvaća grešnike" i koja, "u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu". To nastojanje oko obraćenja nije samo ljudsko djelo: pokret je "raskajanog srca" (Ps 51,19), što ga milost privlači i potiče da odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio.
Katekizam Katoličke Crkve , 1428

Razmatranje otajstva
Počela je Korizma vrijeme pokore, čišćenja, obraćenja. Taj zadatak nije lagan. Kršćanstvo nije neki udoban put: nije dovoljno pripadati Crkvi, a onda jednostavno pustiti da godina za godinom prolazi. Prvo obraćenje – jedinstven nezaboravan trenutak, u kojemu smo jasno spoznali što Bog od nas očekuje – vrlo je važno u našem životu, u životu kršćanina; no još su važnija i teža sva druga obraćenja koja slijede nakon prvoga. I kako bismo olakšali djelovanje milosti u tim kasnijim obraćenjima, moramo sačuvati mladu dušu, moramo zazivati Gospodina, moramo znati slušati kako bismo u sebi otkrili krive stvari i mogli moliti za oproštenje.
Susret s Kristom , 57

Naše će se srce samo tada ispuniti mirom kad smo uvjereni da nas je Bog uslišao i da je On tu radi nas. No živjeti s Bogom također je smjelost, jer Gospodin ne želi ništa dijeliti; On hoće sve. Njemu se približiti stoga znači biti spreman za novo obraćenje i za popravljanje života, biti spreman za pozorno osluškivanje njegovih nadahnuća, svetih želja koje On u našoj duši budi, i biti spreman provesti ih u djelo.
Susret s Kristom , 58

Kako mogu izraziti svoju želju za obraćenjem?
Na brojne različite načine možemo izraziti svoju želju za obraćenjem, ali uvijek uključujući djela obraćenja poput: sakramenta ispovijedi; nadvladavanje različitosti; opraštanje; produbljivanje duha i prakse bratstva; djelima milosrđa.

Razmatranje otajstva
Savjetujem ti da se koji put pokušaš vratiti unatrag... na početak svog prvog obraćenja, što nije baš ponovo postati djetetom, ali mu mnogo nalikuje: u duhovnom je životu potrebno prepustiti se vođenju s punim povjerenjem, bez straha i dvoličnosti; mora se razgovarati s potpunom jasnoćom o svemu što se ima u glavi i u duši.
Brazda, 145

Što su katolici dužni činiti tijekom Korizme? Od čega se sastoji post i pokora? Tko treba postiti? Mogu li se post i pokora promijeniti?
Katolici trebaju ispuniti Crkvenu zapovijed o postu i nemrsu (Kompendij Katoličke Crkve 432: na dane koje je Crkva odredila), te se jednom godišnje ispovjediti i pričestiti. Post se sastoji u tome da se u danu ima samo jedan obrok, iako je također dozvoljeno jesti manju količinu od uobičajene ujutro i uvečer. Osim u slučaju bolesti, zapovijed o postu odnosi se na sve koji su postali zreli pa sve do početka šezdesetih. (Kanonski zakon, 1252). Nemrs znači ne jesti meso i mesne prerađevine. Zapovijed nemrsa odnosi se na one koji su navršili četrnaest godina (ibid.). Biskupska konferencija može točnije odrediti poštivanje posta i nemrsa, kao i druge zamjenske oblike pokore, osobito djela milosrđa i vježbe pobožnosti, cjelovito ili djelomično kao zamjenu za post i nemrs. ( Kanonski zakon , 1253).

Razmatranje otajstva
Treba se odlučiti. U našem životu ne mogu gorjeti one dvije svijeće koje – kako narod kaže – svaki čovjek ima: jednu za svetoga Mihaela, a drugu za đavla. Đavolju svijeću moramo ugasiti, cjelokupan naš život moramo trošiti na taj način da sav izgori u služenju Gospodinu. Ako je naše zalaganje za svetošću iskreno, a mi dostatno raspoloživi da se prepustimo Božjoj ruci, sve će biti u redu. Jer On je uvijek spreman darovati nam svoju milost, a naročito sada milost novoga obraćenja, oplemenjivanje našega kršćanskog života.
Susret s Kristom, 59

Koje je značenje posta i nemrsa?
Trebamo paziti da post i nemrs ne pokušavamo izbjegavati, već da ih provodimo kao osobit način kojim nam naša majka Crkva pomaže podignuti naš duh istinske pokore.

Isusov se poziv na obraćenje i pokoru, kako već u proroka, ne odnosi prvenstveno na vanjska djela, na "kostrijet i pepeo", postove i mrtvljenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru. Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna; unutarnje obraćenje, naprotiv, tezi da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore.
Katekizam Katoličke Crkve, 1430

Razmatranje otajstva
U Novom zavjetu Isus razjašnjava visoki ideal posta, osuđujući stav farizeja koji su skrupulozno izvršavali zapovijedi zakona, ali čija su srca bila daleko od Boga. Istinski post, kako Božanski Učitelj objašnjava drugom prilikom, znači činiti volju Nebeskoga Oca, koji „vidi u skrovitosti i nagradit će te“ (usp. Mt 6:18).
Papa Benedikt XVI, Poruka za Korizmu 2009.
]]>
<![CDATA[Novo obraćenje]]> OBRAĆENJE DJECE BOŽJE, Homilija održana 2. ožujka 1952., 1. korizmena nedjelja.

Korizma nam danas postavlja to odlučujuće pitanje: Rastem
li ja u svojoj vjernosti prema Kristu, u svojoj potrebi za
svetošću? Živim li ja širokogrudno apostolat u svakodnevici,
svom običnom radu, među svojim poslovnim kolegama?
Susret s Kristom, 58

Moramo sačuvati mladu dušu
Počela je korizma vrijeme pokore, čišćenja, obraćenja.
Taj zadatak nije lagan. Kršćanstvo nije neki udoban put: nije
dovoljno pripadati Crkvi, a onda jednostavno pustiti da godina
za godinom prolazi. Prvo obraćenje – jedinstven nezaboravan
trenutak, u kojemu smo jasno spoznali što Bog od
nas očekuje – vrlo je važno u našem životu, u životu kršćanina;
no još su važnija i teža sva druga obraćenja koja slijede
nakon prvoga. I kako bismo olakšali djelovanje milosti u tim
kasnijim obraćenjima, moramo sačuvati mladu dušu, moramo
zazivati Gospodina, moramo znati slušati kako bismo u
sebi otkrili krive stvari i mogli moliti za oproštenje.
Kako bismo mogli korizmu bolje započeti? Obnavljamo
vjeru, nadu i ljubav; iz toga proizlazi stav pokore, potreba za
očišćenjem. Korizmeno vrijeme nadaje nam ne samo priliku
da činimo više vanjskih djela pokore; kad bismo samo na to
mislili, onda bi nam izmaknulo duboko značenje toga vremena
za kršćanski život, jer vanjska djela moraju, kako rekoh,
nastati iz vjere, iz nade i iz ljubavi.
Susret s Kristom, 57

Nasljedujte Boga
Uovoj korizmi želimo ponovno
shvatiti da kršćanin ne smije biti površan. Pa bio on
sav zaokupljen svojim uobičajenim poslom, pretovaren
zadaćama i stalnim napetostima kao svi drugi ljudi, -
kršćanin se mora ipak istodobno sasvim pouzdati u Boga, jer
je dijete Božje.
Božje sinovstvo divna je istina, utješna tajna. Ono posve ispunja naš duhovni život, jer po njemu učimo se ophoditi sasvojim nebeskim Ocem, upoznati ga i ljubiti Ga. Ono nadom ispunja našu nutarnju borbu i ono nam dariva povjerljivu jednostavnost male djece. Još više: upravo zato što smo djeca Božja, s ljubavlju i s divljenjem gledamo na sve stvari koje potječu iz ruke božanskog Oca Stvoritelja. Na taj način živimo kontemplativno usred svijeta i ljubimo ovaj svijet.
Liturgija korizme objašnjava posljedicu Adamova grijeha
u čovjekovu životu. Adam nije želio biti dobar sin Božji I suprotstavio se. Istodobno čujemo i stalni odjek felix culpa –
blagoslovljena, usrećujuća krivnja – o kojoj će u Uskrsnom
bdjenju pjevati cijela Crkva (Uskrsni hvalospjev).
Kad je došla punina vremenâ, posla Bog svog jedinoro|
enog Sina na svijet, da ponovno uspostavi mir: da otkupljujući
ljude od grijeha, ut adoptionem filorum reciperemus
(Gal 4,5), postanemo djeca Božja, oslobođeni od jarma grijeha
i sposobni za dioništvo u životu Presvetoga Trojstva. I
tako je ON toga novoga čovjeka, taj kalem djece Božje (usp.
Rim 6,4-5) osposobio da cijeli svijet oslobodi od nereda i
sve obnovi u Kristu (Ef 1,5-10), koji je sve pomirio s Bogom
(usp. Kol 1, 20).
Dakle, vrijeme pokore. No, kako vidimo, to nije ništa negativno.
Korizma se mora živjeti iz duha sinovstva, koje
nam je Krist priopćio i koje boravi u našoj duši (usp. Gal
4,6). Gospodin nas zove da Mu se približimo sa željom da
Mu budemo jednaki: Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena
djeca (Ef 5,1). Tako možemo ponizno ali gorljivo djelovati
na Božjem planu: sjediniti što je odvojeno, spasiti što
je izgubljeno, sastaviti što se zbog grješnih ljudi raspalo, dovesti
dobro dočetku ono što je skrenulo s pravog.
Susret s Kristom, 65

Novo obraćenje
Savjetujem ti da se koji put pokušaš vratiti
unatrag... na početak svog “prvog obraćenja”,
što nije baš ponovno postati djetetom, ali mu
mnogo nalikuje: u duhovnom je životu potrebno
prepustiti se vo|enju s punim povjerenjem, bez
straha i dvoličnosti; mora se razgovarati s potpunom
jasnoćom o svemu što se ima u glavi i u duši.
Brazda, 145

Do obraćenja se uspinje poniznošću, putevima spuštanja.
Brazda, 278

Ne kloni nikada duhom, jer Gospodin je uvijek raspoloživ da ti dadne potrebnu milost za novo obraćenje koju upravo trebaš, za tvoje uzdizanje u vrhunaravnom smislu.
Kovačnica, 237

]]>
<![CDATA[Molitve za djecu]]> Kada je Josemaría bio jako mali, majka i otac su ga naučili moliti kratke, jednostavne molitve Isusu, Mariji i Anđelu Čuvaru.

Ujutro, Našoj Gospi
Mama je svetog Josemariju naučila da se ujutro brzo digne i prikaže novi dan našoj Gospi:

Gospođo moja, Majko moja,
tebi se sasvim utječem,
i da ti se pokažem odanim
prikazujem ti danas svoje oči,
svoje uši, svoje usne, svoje srce,
upravo cijelog sebe.
Sada kada sam sav tvoj
premila Majko,
čuvaj me i brani me kao
stvar i svojinu svoju.
Amen

Isusu, prije odlaska na spavanje
Njegova ga je baka naučila ovu molitvicu svete Terezije Avilske:

Tvoj sam, za tebe sam rođen,
Što je to, o Isuse, što želiš od mene?

Josemaría nikada nije zaboravio molitve koje su ga naučili roditelji i djed i baka.
Od njih je naučio kako moliti jednostavno i od srca.

Anđelu Čuvaru
Svake bi večeri govorio:

Anđelu Čuvaru, tebe molim,
Noću i danju čuvaj me.
Ako bi me ti napustio, što bi bilo sa mnom?
Anđelu Čuvaru, moli za mene.

Za svoju Prvu Svetu Pričest
Molitva koju je Josemaria naučio u pripravi za svoju Prvu Svetu Pričest.

„Želim te primiti Gospodine
onom čistoćom, poniznosti i pobožnosti
kojom te je primila tvoja presveta Majka,
duhom i žarom svetaca.“
]]>
<![CDATA[Među ružama, poljubi Križ]]> 14.veljače 1971.godine sveti Josemaria napisao je kratku bilješku: „Među ružama, poljubi Križ.

Kada osjećamo trnje
Kad mi kršćani loše prolazimo, to znači da ovom životu nismo dali cijeli njegov božanski smisao. Ondje gdje ruka osjeti ubod trnja, tu oči otkrivaju buket divnih ruža, prepunih mirisa.
Križni put, šesta postaja, broj 5

Tužiš se?... I tumačiš mi, kao da o činiš s pravom: Jedan ubod!... Drugi ubod!... – Ali zar ne znaš da je ludo čuditi se nad činjenicom da među ružama ima i trnja?
Brazda, 237

Onaj naš prijatelj svećenik uvjerio me. Govorio mi je o svom apostolskom radu i uvjeravao me je da ne postoje neznatni poslovi. „Ispod ovog pola ruža,“ govorio je, „skriva se šutljiva snaga tolikih duša koje su svojim radom i svojom molitvom, svojom molitvom i svojim radom zadobili od Neba obilnu kišu milosti koja sve oplođuje.“
Brazda, 530

Siguran znak da smo na pravom putu
„Ovaj put je veoma težak,“ rekao ti je. I čuvši to, potvrdio si s ponosom podsjećajući se da je Križ siguran znak pravoga puta… Ali tvoj je prijatelj zaustavio pogled samo na mučnom dijelu puta, ne vodeći računa o Isusovom obećanju: „Moj jaram je sladak.“

Podsjeti ga na to, jer – možda kad to sazna – darovat će se.
Brazda, 198

Nije dovoljno biti dobar: trebaš tako i izgledati. Što bi rekao o jednom ružinom grmu koji bi imao samo trnje?
Brazda, 735

Zov Gospodnji – poziv – uvijek znači ovo: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Da, poziv zahtijeva odricanje, žrtvu. Ipak, kako postaje ugodna žrtva – gaudium cum pace, radost i mir– ako je odricanje potpuno!
Brazda, 8

Kršćanin trijumfira uvijek s Križa, svojim osobnim odricanjem, jer pušta da djeluje božanska Svemogućnost.
Brazda, 995

Znak kršćanina
Križ na tvojim prsima. Dobro. Ali križ na tvojim ramenima, križ na tvojem tijelu, križ u tvojem umu. Samo ćeš tako živjeti za Krista, s Kristom i u Kristu. Samo ćeš tako biti apostol.
Put, 929

Kad ugledaš trošan drveni križ: napušten, jadan, nevrijedan i bez Raspetoga, znaj tada - takav je tvoj križ: svagdanji, nezamjetljiv, bez sjaja i bez utjehe. Čeka tko će biti raspet na nj. Taj raspeti moraš biti - ti.
Put, 178

Pusti da ti nastavim govoriti u povjerenju, kako sam činio i dosad: dovoljno je da pred sobom imam Raspetoga, pa da se ne usudim govoriti o svojim patnjama… I nije mi stalo k tome dodati da sam trpio mnogo, ali uvijek s radošću.
Brazda, 238

Istinska ljubav
Jedan ubod. Pa drugi. Pa još jedan. Izdrži, čovječe. Zar ne shvaćaš da si tako malo dijete te u svojem životu - na svome kratkom putu - možeš prikazivati samo ovako sitne križeve?
Sjeti se i ovoga: križ na križ, ubod do uboda - kolika hrpa!
Na kraju će to, dijete, biti velika stvar: ljubav!
Put, 885

Pitao si me imam li križeva. I odgovorio sam ti potvrdno, da mi uvijek imamo Križ. – Ali slavni Križ, božanski pečat, garanciju autentičnosti da smo djeca Božja. Stoga koračamo uvijek sretni s Križem.
Brazda, 70

]]>
<![CDATA[Čudo vjere]]> Osim njegove bogate i djelotvorne milosti, Gospodin ti je dao glavu, ruke, razumske sposobnosti, kako bi oplodio svoje darove.
Bog želi neprestano činiti čuda – oživljavati mrtve, dati sluh gluhima, vid slijepima, ozdravljati sakate… -, posredstvom svog posvećenog rada, preobraženog u dragu žrtvu Bogu i korisnu za duše.
Kovačnica, 984

Nemamo vjere. Dan u kojem budemo ovu krepost živjeli – uzdajući se u Boga i njegovu Majku - bit ćemo hrabri i odani. Bog, koji je Bog vječnosti, po nama će stvarati čuda.
Daj mi, o Isuse, ovu vjeru, koju uistinu žudim. Majko moja i Gospo moja, Marijo Presveta, učini da vjerujem!
Kovačnica, 235

Redovna providnost je jedno stalno čudo, ali… On će upotrijebiti izvanredna sredstva, kad bude neophodno.
Kovačnica, 658

Nisam od onih koji u svemu vide čudo. Rekoh ti da su mi dostatna čudesa Svetog pisma da bi moja vjera ostala postojana.
No žao mi je kad vidim kršćane, pa i one pobožne, "apostole" - kako se podsmjehuju čuju lio izvanrednim putovima i nadnaravnim događajima. Dođe mi želja da im kažem: Da, i danas ima čudesa! I mi bismo ih činili kad bismo imali vjeru!
Put, 583
]]>
<![CDATA[Sveti Josemaria je nevjerojatan!]]> Sveti Josemaria je nevjerojatan. Pomaže mi u svim teškoćama u životu. Zahvaljujući njemu, nezgodne situacije postaju mnogo jednostavnije. Samo za primjer, pomogao mi je pronaći posao i prevladati ozbiljno stanje depresije. Susrela sam ljude koji su me ohrabrili. Zahvaljujući molitvama shvatila sam da stvari nisu beznadno loše. Imajmo povjerenja u Boga i njegove sluge u nebu i sve će izaći na dobro! Ako molimo, sve će nam se dati. ]]> <![CDATA[Zbog dvije prijateljice]]> Treba ti unutarnji život i doktrinarna pouka. Budi zahtjevan prema samom sebi. – Ti – kršćanski muškarac, kršćanska žena – moraš biti sol zemlje i svjetlo svijeta, jer si dužan dati primjer svetom bezočnošću. Ljubav Kristova te mora goniti i, osjećajuć se i znajuć da si drugi Krist od časa kad si mu rekao da ga nasljeduješ, nećeš se odvajati od sebi sličnih – svoje obitelji, svojih prijatelja, svojih kolega -, kao što se sol ne odvaja od hrane koju začinja.

Tvoj unutarnji život i tvoja formacija uključuju pobožni život i mjerila koja jedno dijete Božje mora imati, kako bi svemu dao ukusa svojom djelotvornom prisutnošću. Zamoli Gospodina da uvijek mogneš biti dobar začin u životu drugih.

Sveti Josemaría, Kovačnica, 450

Pozdrav, zovem se Alice Augusto, a prijateljice me zovu AA. Rođena sam i odrasla u Hong Kongu, udana sam i imam četvero djece. U studenom prošle godine preselili smo se u Australiju kako bi se bolje brinuli za moju majku koja ima devedeset godina i živi sama.

Prvi sam se put susrela s Opusom Dei 1997.godine. Tada sam duhovno bila beba, toliko da nisam znala kako moliti, nisam znala ići na ispovijed. Zapravo, od svoje sam obitelji naučila (iako smo kao djeca bili kršteni) da je dovoljno ići na ispovijed jednom godišnje. Moj je odnos s Bogom bio slab, a s Majkom Marijom još slabiji. I

Sjećam se da su me jednog dana prije osamnaest godina dvije prijateljice povele u Kapelicu Svete Obitelji Tak Sun. Počela sam tamo odlaziti na nedjeljne Mise, a potom i svaki dan. Tada sam dovela djecu na igranje nedjeljom. Nakon Mise, počela sam odlaziti na druge aktivnosti: satove formacije, dane duhovnih obnova i td. Brojne sam godine pohađala brojne aktivnosti.


Ono što želim reći je: samo ustrajte, to je ono što sam i ja učinila. S vremenom sam vidjela koliko su važni ti satovi formacije. Čak i nakon što sam završila trogodišnji ciklus, nastavila sam više od deset godina. Ponavljali smo teme jer katolička se vjera ne mijenja, ali svećenici su povezivali doktrinu s trenutnim problemima i stanjem u društvu i svijetu. Nikada ne možemo reći da znamo sve i da više ništa ne moramo slušati. To mi se sviđa, kao da neprestano nešto novo otkrivam i sve mi pomaže kao dobro vodstvo u mojem životu i prilikom donošenja odluka.

Još jedna stvar koju sam izuzetno naučila cijeniti jesu mjesečne duhovne obnove. Da, možda i traje koji sat dulje od uobičajenog sata doktrine, ali svima nam je potrebna ta obnova. Traje svega par sati, ali odličan je način za oživljavanje duhovne energije koja hrani naš duhovni život. Ako nekoliko dana ne jedemo, već se osjećamo slabi. Tako i naša duša treba svoju hranu kako bi napredovala. Radujem se svakoj mjesečnoj duhovnoj obnovi. Također, zahvaljujući svećenicima Opusa Dei uspjela sam se bolje ispovjediti, a preporučili su mi i dobre knjige o molitvi. Postala sam bliskija s Bogom i Majkom Marijom te sam postala bolja katolkinja.

Kada sam se pripremala za selidbu u Australiju jedna mi je dobra prijateljica predložila da odem na duhovne vježbe prije puta. Budući da nisam imala neka dobra iskustva, nisam željela ići. Ali rekla je „Trebala bi ponovo pokušati“. Pomislila sam si kako su mi djeca sada tinejdžeri i kako bi bilo u redu da me nema tri dana pa sam pristala. Dirnulo me je koliko su se brinuli za mene budući da mi nije bilo dobro, svi ti detalji i malene stvari koje su mi pružili, iznenađenje lijepom rođendanskom tortom jer mi je bio rođendan tijekom vježbi. Osjetila sam da se ovdje radi o obitelji. Ta druga duhovna obnova bila je veličanstveni preokret u mojem životu.

Prije mnogo godina mislila bih, kao i većina mojih prijatelja u Hong Kongu, da je dvoje djece sasvim dovoljno. Ali svećenici su me jako ohrabrili da se ne bojim i da ne pristanem na kontracepciju koja samo stvara probleme. Da budem otvorena životu i broju djece koju Bog da, jer On također daje i potporu. To je zaista istina. Sada znam koliko je dobro imati više djece. Sad mi stariji pomažu, u kući ili kada idemo van, daju mi upute kada vozim; brinu za mlađu braću i sestre, i td. Mislim da smo zaista sretni. Da, dok su bili mali bila je to velika žrtva, ali to je samo u početku; kasnije su prerasli u pravu nagradu.

I djecu sam vodila na slične aktivnosti, a moj muž, koji nije katolik, susretao se s brojnim muškarcima u muškom centru i postali su dobri prijatelji. Sviđa mi se što Opus Dei nudi i kako se brinu za svakog člana obitelji. Iznad svega, u Opusu Dei sam naučila posvećivati svoj posao, uključujući i kućanske poslove, brigu za obitelj, sve što inače radim. Cijenim učenja svetog Josemarije, njegovo vodstvo i duhovnost, s kojima se slažem i želim ih nasljedovati u svojem životu.
]]>
<![CDATA[Kikiriki]]> Praunuče moje sestre progutalo je kikiriki, ali je kikiriki otišao krivim putem i dospio u pluća. Bio je tjedan dana u sveučilišnoj bolnici u jednom gradu u Njemačkoj gdje obitelj živi. Nisu mogli odstraniti kikiriki.
U međuvremenu sam molila svetog Josemariju da posreduje kod Gospodina i njegove Presvete Majke da dijete bude spašeno. Nekoliko dana kasnije prebacili su ga u bolnicu u Berlin. 11.veljače, na svetkovinu Gospe Lurdske, odstranili su kikiriki i nije ostalo nikakvih posljedica. Toliko sam zahvalna svetom Josemariji na ovoj velikoj usluzi!
]]>
<![CDATA[Posao za moju kćer]]> Želim posvjedočiti da je, zahvaljujući Bogu, po zagovoru svetog Josemarije, moja kćer dobila posao kojeg je jako željela nakon što smo završili Devetnicu. Blagoslovljen i hvaljen budi Gospodine jer si čuo naše molitve! Hvala ti sveti Josemaria što si molio za nas! Molite po zagovoru svetog Josemarije, ne gubite vjeru! ]]> <![CDATA[14 pitanja o obitelji]]> Slijedi četrnaest odgovora koje je sveti Josemaria ponudio na pitanja o ljubavi u obitelji, obiteljskim sukobima, vezi roditelji-dijete, o odgoju djece i o vjeri u obitelji. ]]> <![CDATA[1967.3.26]]> „Kršćanski život trebao bi biti život neprestane molitve, pokušavajući živjeti u Božjoj prisutnosti od jutra do noći i od noći do jutra. Kršćanin nikada ne može [...]]]> <![CDATA[Pretplatite se na naš besplatni bilten]]> Odnedavno je na našoj stranici dostupan besplatni bilten. Prijavite se i budite informirani o svim novostima s naše web stranice. ]]> <![CDATA[Sa ili bez volje]]> Studentica pita je li licemjerna molitva koju moliš u trenutku kada ti se ne da moliti.]]> <![CDATA[Sakrament Ispovijedi je čudo ljubavi]]> Sveti Josemaria objašnjava zašto je Ispovijed čudo ljubavi. ]]> <![CDATA[Kako pomoći Crkvi?]]> Sveti Josemaria objašnjava kako kada jedan od krštenika nastoji biti bolji, preko Općinstva Svetih on ili ona izravno čini dobro cijeloj Crkvi.]]> <![CDATA[Tko te je naučio hodati?]]> Naša je Gospa naša Majka, objašnjava sveti Josemaria, i baš poput majke uči nas hodati putevima vjere. Video je snimljen u Valenciji, Španjolska, 16.studenog 1972.]]>