Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei - Osnivač Opusa Dei Sv. Josemaria Escriva, njegov život iz dana u dan, učenja o svetosti, apostolat, laici, Katolička Crkva. Svjedočanstva o Opusu Dei http://www.hr.josemariaescriva.info/ <![CDATA[Svibanj, Marijin mjesec ]]> Kako ljudima godi kad im se spomene da su u rodu s nekim poznatim književnikom, političarem ili crkvenim dostojanstvenikom. I ti radosno zapjevaj pred Bezgrešnom: Zdravo Marijo, kćerko Boga Oca; zdravo Marijo, Majko Boga Sina; zdravo Marijo, zaručnice Boga Duha Svetoga; samo je Bog veći od tebe!
Put, 496

Razgovarati s Majkom Božjom
Spontano i sasvim razumljivo raste u nama želja da se ophodimo s Majkom Božjom, koja je i naša Majka. Želimo je sretati kao živu osobu: jer nad njom nije zatrijumfirala smrt, ona je dušom i tijelom uz Boga Oca, uz njegova Sina i uz Duha Svetoga. Da bismo shvatili Marijinu ulogu u kršćanskom životu, da bismo se od Nje osjećali privučeni, da bismo djetinjom ljubavlju tražili njezinu prisutnost, ne treba mnogo razmišljati, iako je tajna njezina božanskog Materinstva tako duboka i osobita da o njoj nikada ne bi bilo dovoljno razmišljati.

Znak posebne Božje ljubavi
Katolička vjera vidi u Mariji povlašteni znak ljubavi Božje; Bog nas već sada naziva svojim prijateljima; u nama djeluje njegova milost, ona u nama svladava grijeh i daje nam snagu da se unatoč svojim slabostima – ta prašina smo i bijeda – nekako ipak odrazi lice Kristovo. Nismo samo brodolomci kojima je Bog obećao spasenje, jer to spasenje već u nama djeluje. Naš kontakt s Bogom ne sliči onomu jednoga slijepca, koji čezne za svjetlošću, a koji stenje pod pritiskom tame, već onom jednoga sina, koji zna da ga Otac ljubi.

Ravno prema srcu
Tu srdačnost, to pouzdanje i tu sigurnost nalazimo u Mariji. Zato nas njezino ime dira ravno u srce. Odnos prema našoj vlastitoj majci može nam služiti kao primjer i poticaj u ophođenju s našom Gospom, koja nosi slatko Ime Marija. Boga moramo ljubiti istim srcem kojim ljubimo svoje roditelje, braću i sestre, svoje rođake, svoje prijatelje ili prijateljice; jer mi nemamo drugoga srca. I sa samim ovim srcem trebamo biti uz Mariju.

Kako se obični sin ili kćer ophodi prema majci?
Na tisuće načina, ali uvijek s tankoćutnošću i s pouzdanjem; s tankoćutnošću koja se spontano očituje, svaki put drukčije i sukladno situaciji, ali koja nikada nije ograničena samo na vanjski oblik: srdačni izrazi zajedničke pripadnosti, svakodnevne sitnice koje su djetetu potrebne sa strane njegove majke, i koje majci veoma nedostaju, kad tu i tamo izostanu: poljubac, nježnost pri odlasku i dolasku kući, mali dar, nekoliko srdačnih riječi.

I u našem odnosu prema našoj Majci Nebeskoj postoje također takve djetinje naklonosti u susretu s Njom. Mnogi se kršćani drže starog običaja da nose škapular; neki imaju naviku da pozdrave slike Majke Božje koje se susreću u kršćanskim kućama ili na ulicama tolikih gradova – riječi čak nisu potrebne, dovoljna je kratka misao; neki mole krunicu, tu divnu molitvu, kod koje se duša ne umara što govori uvijek iste riječi, kao što se ne umaraju pravi zaljubljenici, i u kojoj znaju oživjeti središnji trenuci života Gospodinova; ili se Mariji posveti određeni dan u tjednu – upravo ovaj na koji smo se danas okupili: subota – da joj se izrazi zahvalnost razmišljanjem na poseban način o njezinu materinstvu.
Susret s Kristom, 142

Marija, Majka Božja, živjela je u svojem mjestu neuočljivo, kao svaka druga žena.
Nauči od nje živjeti jednostavno i prirodno
Put, 499

]]>
<![CDATA[Što je hodočašće? Kako ga učiniti? ]]> Riječ „hodočašće“ izvedena je iz francuske riječi pčlerinage, odnosno latinske riječi peregrinatio, putovati zajedno. Hodočašće je putovanje u vjersko svetište.
U mjesecu svibnju koji je tradicionalno posvećen Djevici Mariji, često se organiziraju hodočašća u njezina svetišta, kako bi je se posjetilo i častilo kao Majku.



Sveti Josemaria smatrao je vrlo poticajnim kada bi na ovakve pobožnosti prema Djevici Mariji krenulo veliko mnoštvo ljudi. Ali uvijek je govorio da osjeća veliku ljubav za one koji sami ili u malenim grupama od dvoje-troje krenu na hodočašće. „Poštujem i cijenim one javne izraze pobožnosti, ali ja više volim istu ljubav i oduševljenje izraziti Mariji osobnim posjećivanjem ili u manjim skupinama – u tišini i u osobnom predanju.“ (Susret s Kristom, 139).

1939.godine, nakon svojeg prvog posjeta svetištu Sonsoles u Avili, Španjolska, sveti Josemaria odlučio je da kao znak ljubavi prema našoj Gospi, svi vjernici Prelature trebaju otići na hodočašće u svetište naše Gospe, ili na mjesto gdje se osobito časti njezin kip ili slika, i to jedno godišnje, u svibnju. Otada se ovaj običaj proširio na brojne ljude koji su došli u kontakt s njegovom porukom.

Svibanjsko hodočašće posjet je našoj Gospi učinjen iz ljubavi i nježnosti dobrog sina ili kćeri. Ono što je sam sveti Josemaria radio i što je preporučivao jest moljenje tri dijela krunice: jednog na putu prema svetištu, jednog – obično Krunicu toga dana s litanijama – u samom svetištu, i trećeg na samom povratku.

Možemo našoj Gospi prikazati malene žrtve za vlastite potrebe i za potrebe Crkve i to primjerice tako što ćemo ići pješice, barem zadnji dio puta; radosno prihvaćajući svaku rastresenost putovanja ili loše vrijeme; hodati bez hrane ili pića kojeg bi možda inače konzumirali tijekom šetnje; i slično.

Svibanjsko hodočašće ima jaki apostolski duh. Sveti nas je Josemaria ohrabrivao da sa sobom povedemo prijatelje i rođake i da iskoristimo priliku i potaknemo ih na produbljivanje svojega kršćanskog života.

„Brojna su se obraćenja, brojne odluke o predanju na služenje Bogu donijele nakon susreta s Marijom. Naša nas Gospa ohrabruje da tražimo Boga, ohrabruje naše nutarnje čežnje na istinski majčinski način, želju da se promijenimo, da vodimo drugačiji život“ (usp. Susret s Kristom, 149).


„Marijino se majčinstvo prema nama manifestira osobito jako na mjestima gdje se s njome susrećemo; mjesta namijenjena njezinom čašćenju; mjestima gdje se osjeća osobita Marijina prisutnost. (…) Na svim se tim mjestima čudesno aktualizira jedinstvena ostavština Raspetog Gospodina: tamo čovjek osjeća da je povjeren i predan Mariji; idemo tamo kako bi bili s njom baš kao sa svojom Majkom, otvaramo joj svoje srce i razgovaramo s njom o svemu: ‘uzimamo je u svoj dom’, odnosno, s njom prolazimo kroz sve svoje probleme“ (Sveti Ivan Pavao II, homilija u Fatimi, 13.svibnja 1982.)

]]>
<![CDATA[Pobožnost svetog Josemarije prema našoj Gospi ]]> „Treba ljubiti Presvetu Djevicu: nikada je ne ćemo dovoljno ljubiti! Mnogo je ljubi!“ savjetuje sveti Josemaría u Kovačnici, br. 527. Mons. Alvaro del Portillo govori o nekim svojim sjećanjima na pobožnost svetog Josemarije prema našoj Gospi u svom djelu Uronjeni u Boga.

Njegova se marijanska pobožnost odlikovala dubinom svoga teološkog sadržaja. Ovime želim reći da se nije toliko temeljila na „razlozima srca“ koliko na vjeri – vjeri koja uključuje osobine koje je Bog udijelio našoj Gospi i njezinoj ulozi u našem spasenju.

Evo primjera – kada je sveta Terezija iz Avile, prema kojoj je imao veliku pobožnost, proglašena crkvenim naučiteljem, Otac je istaknuo da „ona nije prva žena crkvena naučiteljica. Prva naučiteljica, iako nema ovu titulu, je naša Gospa jer nitko drugi nije imao niti je mogao imati takvu bliskost s Bogom našim Gospodinom kao što je imala ona i kao što će uvijek imati. Njoj je, kao nikome drugome, bilo darovano svjetlo Duha Svetoga. Ona je ta koja o Bogu najviše zna. Ona je ta koja posjeduje najveće znanje o Bogu.“

Naš je osnivač običavao svoje homilije i razmatrajuće molitve završavati zazivom našoj Gospi. U svojoj knjizi Sveta Krunica ostavio je vrlo poticajne izraze svojih razmatranja otajstava života Isusa i Marije; njegove su druge knjige također, počevši s Putem, prožete marijanskom pobožnosti. Svako poglavlje Brazde i Kovačnice završava s misli o Mariji.

Ustanovio je običaj da se u svaku sobu svakog centra Opusa Dei postavi jednostavna i umjetnički ukusna Gospina slika. Učio nas je da joj uputimo kratki pogled te da našoj Blaženoj Majci uputimo nježnu nutarnju molitvu kao pozdrav kad god ulazimo ili izlazimo iz sobe.

Posjetio je bezbrojna marijanska svetišta. Njegovo hodočašće u Baziliku Gospe Guadalupe u Meksiku od posebne je povijesne važnosti. Krenuo je na ovo hodočašće u svibnju 1970.godine, s namjerom da Blaženu Djevicu Mariju zamoli da misli na potrebe Crkve i kako bi se završilo s kanonskim putovanjem Opusa Dei.

U prosincu 1973.godine, sjećajući se putovanja od jednog marijanskog svetišta do drugog, značajno je rekao: „Ne radim ništa osim što zapalim svijeću, a to ću raditi sve dok imam šibica.“

Ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji nukala ga je da neprestano prati sve što ima veze s pobožnosti prema njoj. Primjerice, kada bi god nadgledao slikanje ili izradu kipa naše Gospe s djetetom Isusom, ili sliku svetih žena pod križem, predložio bi umjetniku da koliko god je moguće, pokuša načiniti Isusa tako da liči svojoj majci. Krist je ipak morao jako ličiti na Mariju, budući da njegovo začeće u njezinoj utrobi nije uključivalo muškarca već je došlo po izravnom djelovanju Duha Svetoga; samo bi jako zaljubljena duša toliko pazila na ovaj detalj.
]]>
<![CDATA[Majka Božja i naša Majka]]> Koliko li je ponizna moja sveta Majka Marija! Nema je pri svečanom ulasku u Jeruzalem, niti, osim u Kani, prisustvuje velikim čudesima.

No, ne uklanja se preziru na Golgoti; njegova Majka stoji ondje "iuxta crucem Jesu - podno Križa Isusova". (Put, 507).

Majka Božja i naša Majka
To je uvijek bio siguran predmet vjere. Protiv onih koji su ga poricali, objavio je Koncil u Efezu: Tko ne prizna da je Emanuel pravi Bog i Presveta Djevica stoga Majka Božja, jer je rodila utjelovljenu Riječ poteklu od Boga, neka je proklet (Koncil u Efezu, Can. 1,).

Povijest nam je sačuvala svjedočanstva radosti među kršćanima nad onim jasnim i nedvojbenim odlukama, koje su potvrdile ono što su svi vjerovali: Sav narod grada Efeza čekao je ustrajno na odluku, od jutra do kasno u noć. (…) Kad se onda doznalo da je začetnik klevete smijenjen svi smo u jedan glas počeli veličati Boga i slaviti Koncil, jer je bio smaknut neprijatelj vjere. Kad smo napustili crkvu, pratili su nas našim kućama s bakljama. Bila je noć: čitav je grad bio radostan i osvijetljen (Ćiril Aleksandrijski, Epistolas, 24 (PG 77,138). Tako piše sv. Ćiril Aleksandrijski i priznajem da me se ta reakcija pobožnosti, iako već šesnaest stoljeća stara, vrlo duboko doima.

Dao Bog, naš Gospodin, da u našem srcu gori ista takva vjera kako bismo i mi mogli uskladiti hvalospjev zahvalnosti; jer izborom Marije za Majku Isusa Krista, Čovjeka poput nas, Presveto Trojstvo dopušta da svaki od nas nađe zaštitu pod njezinim materinskim plaštem. Ona je Majka Božja i naša Majka.

Od nje je veći samo Bog
Božansko materinstvo Marija je korijen sve njezine savršenosti i svih njezinih odlika. Iz tog razloga je ona neokaljana, puna milosti, uvijek Djevica koja je tijelom i dušom primljena u nebo, okrunjena za Kraljicu svega stvorenoga i vlada nad svim anđelima i svecima. Veći je od nje samo Bog. Budući da je sv. Djevica Majka Božja, ona ima izvjesno neograničeno dostojanstvo od beskonačnog dobra, koje je Bog (Sv. Toma Akvinski, Summa Theologiae I, g. 25, a. 6.) Ovdje ne može postojati opasnost od pretjerivanja. Nikada nećemo ući u tu neizrecivu tajnu; nikada nećemo svojoj Majci moći dostojno zato zahvaliti što nam je omogućila tu blizinu s Presvetim Trojstvom.

Bili smo grešnici i neprijatelji Božji. Otkupljenje nas ne oslobađa samo od grijeha, ne pomiruje nas samo s Bogom, nego nas čini djecom: Bog nam poklanja Majku, istu onu, koja je začela Riječ po čovještvu. Da li je moguć još veći izljev i još veći izraz ljubavi? Bog je želio da nas otkupi. Među mnogim mogućnostima koje su se nudile njegovoj beskonačnoj mudrosti kako bi ostvario svoju Presvetu Volju, izabire onu koja ne dozvoljava nikakvu sumnju što se tiče našeg spasenja i slave. Isto tako kako prvi Adam ne potječe od jednog muškarca i jedne žene, nego je načinjen od zemlje, tako je posljednji Adam, koji je trebao liječiti rane prvoga, uzeo svoje tijelo iz Djevičinog krila, da On po tijelu bude isti kao tijelo onih koji su sagriješili. (Prijatelji Božji, 275-276)

]]>
<![CDATA[Čudo vjere]]> Osim njegove bogate i djelotvorne milosti, Gospodin ti je dao glavu, ruke, razumske sposobnosti, kako bi oplodio svoje darove.
Bog želi neprestano činiti čuda – oživljavati mrtve, dati sluh gluhima, vid slijepima, ozdravljati sakate… -, posredstvom svog posvećenog rada, preobraženog u dragu žrtvu Bogu i korisnu za duše.
Kovačnica, 984

Nemamo vjere. Dan u kojem budemo ovu krepost živjeli – uzdajući se u Boga i njegovu Majku - bit ćemo hrabri i odani. Bog, koji je Bog vječnosti, po nama će stvarati čuda.
Daj mi, o Isuse, ovu vjeru, koju uistinu žudim. Majko moja i Gospo moja, Marijo Presveta, učini da vjerujem!
Kovačnica, 235

Redovna providnost je jedno stalno čudo, ali… On će upotrijebiti izvanredna sredstva, kad bude neophodno.
Kovačnica, 658

Nisam od onih koji u svemu vide čudo. Rekoh ti da su mi dostatna čudesa Svetog pisma da bi moja vjera ostala postojana.
No žao mi je kad vidim kršćane, pa i one pobožne, "apostole" - kako se podsmjehuju čuju lio izvanrednim putovima i nadnaravnim događajima. Dođe mi želja da im kažem: Da, i danas ima čudesa! I mi bismo ih činili kad bismo imali vjeru!
Put, 583
]]>
<![CDATA[Sveti Josemaria je nevjerojatan!]]> Sveti Josemaria je nevjerojatan. Pomaže mi u svim teškoćama u životu. Zahvaljujući njemu, nezgodne situacije postaju mnogo jednostavnije. Samo za primjer, pomogao mi je pronaći posao i prevladati ozbiljno stanje depresije. Susrela sam ljude koji su me ohrabrili. Zahvaljujući molitvama shvatila sam da stvari nisu beznadno loše. Imajmo povjerenja u Boga i njegove sluge u nebu i sve će izaći na dobro! Ako molimo, sve će nam se dati. ]]> <![CDATA[Zbog dvije prijateljice]]> Treba ti unutarnji život i doktrinarna pouka. Budi zahtjevan prema samom sebi. – Ti – kršćanski muškarac, kršćanska žena – moraš biti sol zemlje i svjetlo svijeta, jer si dužan dati primjer svetom bezočnošću. Ljubav Kristova te mora goniti i, osjećajuć se i znajuć da si drugi Krist od časa kad si mu rekao da ga nasljeduješ, nećeš se odvajati od sebi sličnih – svoje obitelji, svojih prijatelja, svojih kolega -, kao što se sol ne odvaja od hrane koju začinja.

Tvoj unutarnji život i tvoja formacija uključuju pobožni život i mjerila koja jedno dijete Božje mora imati, kako bi svemu dao ukusa svojom djelotvornom prisutnošću. Zamoli Gospodina da uvijek mogneš biti dobar začin u životu drugih.

Sveti Josemaría, Kovačnica, 450

Pozdrav, zovem se Alice Augusto, a prijateljice me zovu AA. Rođena sam i odrasla u Hong Kongu, udana sam i imam četvero djece. U studenom prošle godine preselili smo se u Australiju kako bi se bolje brinuli za moju majku koja ima devedeset godina i živi sama.

Prvi sam se put susrela s Opusom Dei 1997.godine. Tada sam duhovno bila beba, toliko da nisam znala kako moliti, nisam znala ići na ispovijed. Zapravo, od svoje sam obitelji naučila (iako smo kao djeca bili kršteni) da je dovoljno ići na ispovijed jednom godišnje. Moj je odnos s Bogom bio slab, a s Majkom Marijom još slabiji. I

Sjećam se da su me jednog dana prije osamnaest godina dvije prijateljice povele u Kapelicu Svete Obitelji Tak Sun. Počela sam tamo odlaziti na nedjeljne Mise, a potom i svaki dan. Tada sam dovela djecu na igranje nedjeljom. Nakon Mise, počela sam odlaziti na druge aktivnosti: satove formacije, dane duhovnih obnova i td. Brojne sam godine pohađala brojne aktivnosti.


Ono što želim reći je: samo ustrajte, to je ono što sam i ja učinila. S vremenom sam vidjela koliko su važni ti satovi formacije. Čak i nakon što sam završila trogodišnji ciklus, nastavila sam više od deset godina. Ponavljali smo teme jer katolička se vjera ne mijenja, ali svećenici su povezivali doktrinu s trenutnim problemima i stanjem u društvu i svijetu. Nikada ne možemo reći da znamo sve i da više ništa ne moramo slušati. To mi se sviđa, kao da neprestano nešto novo otkrivam i sve mi pomaže kao dobro vodstvo u mojem životu i prilikom donošenja odluka.

Još jedna stvar koju sam izuzetno naučila cijeniti jesu mjesečne duhovne obnove. Da, možda i traje koji sat dulje od uobičajenog sata doktrine, ali svima nam je potrebna ta obnova. Traje svega par sati, ali odličan je način za oživljavanje duhovne energije koja hrani naš duhovni život. Ako nekoliko dana ne jedemo, već se osjećamo slabi. Tako i naša duša treba svoju hranu kako bi napredovala. Radujem se svakoj mjesečnoj duhovnoj obnovi. Također, zahvaljujući svećenicima Opusa Dei uspjela sam se bolje ispovjediti, a preporučili su mi i dobre knjige o molitvi. Postala sam bliskija s Bogom i Majkom Marijom te sam postala bolja katolkinja.

Kada sam se pripremala za selidbu u Australiju jedna mi je dobra prijateljica predložila da odem na duhovne vježbe prije puta. Budući da nisam imala neka dobra iskustva, nisam željela ići. Ali rekla je „Trebala bi ponovo pokušati“. Pomislila sam si kako su mi djeca sada tinejdžeri i kako bi bilo u redu da me nema tri dana pa sam pristala. Dirnulo me je koliko su se brinuli za mene budući da mi nije bilo dobro, svi ti detalji i malene stvari koje su mi pružili, iznenađenje lijepom rođendanskom tortom jer mi je bio rođendan tijekom vježbi. Osjetila sam da se ovdje radi o obitelji. Ta druga duhovna obnova bila je veličanstveni preokret u mojem životu.

Prije mnogo godina mislila bih, kao i većina mojih prijatelja u Hong Kongu, da je dvoje djece sasvim dovoljno. Ali svećenici su me jako ohrabrili da se ne bojim i da ne pristanem na kontracepciju koja samo stvara probleme. Da budem otvorena životu i broju djece koju Bog da, jer On također daje i potporu. To je zaista istina. Sada znam koliko je dobro imati više djece. Sad mi stariji pomažu, u kući ili kada idemo van, daju mi upute kada vozim; brinu za mlađu braću i sestre, i td. Mislim da smo zaista sretni. Da, dok su bili mali bila je to velika žrtva, ali to je samo u početku; kasnije su prerasli u pravu nagradu.

I djecu sam vodila na slične aktivnosti, a moj muž, koji nije katolik, susretao se s brojnim muškarcima u muškom centru i postali su dobri prijatelji. Sviđa mi se što Opus Dei nudi i kako se brinu za svakog člana obitelji. Iznad svega, u Opusu Dei sam naučila posvećivati svoj posao, uključujući i kućanske poslove, brigu za obitelj, sve što inače radim. Cijenim učenja svetog Josemarije, njegovo vodstvo i duhovnost, s kojima se slažem i želim ih nasljedovati u svojem životu.
]]>
<![CDATA[Kikiriki]]> Praunuče moje sestre progutalo je kikiriki, ali je kikiriki otišao krivim putem i dospio u pluća. Bio je tjedan dana u sveučilišnoj bolnici u jednom gradu u Njemačkoj gdje obitelj živi. Nisu mogli odstraniti kikiriki.
U međuvremenu sam molila svetog Josemariju da posreduje kod Gospodina i njegove Presvete Majke da dijete bude spašeno. Nekoliko dana kasnije prebacili su ga u bolnicu u Berlin. 11.veljače, na svetkovinu Gospe Lurdske, odstranili su kikiriki i nije ostalo nikakvih posljedica. Toliko sam zahvalna svetom Josemariji na ovoj velikoj usluzi!
]]>
<![CDATA[Posao za moju kćer]]> Želim posvjedočiti da je, zahvaljujući Bogu, po zagovoru svetog Josemarije, moja kćer dobila posao kojeg je jako željela nakon što smo završili Devetnicu. Blagoslovljen i hvaljen budi Gospodine jer si čuo naše molitve! Hvala ti sveti Josemaria što si molio za nas! Molite po zagovoru svetog Josemarije, ne gubite vjeru! ]]> <![CDATA[14 pitanja o obitelji]]> Slijedi četrnaest odgovora koje je sveti Josemaria ponudio na pitanja o ljubavi u obitelji, obiteljskim sukobima, vezi roditelji-dijete, o odgoju djece i o vjeri u obitelji. ]]> <![CDATA[1933.5.29]]> „Traži Krista; nađi Krista; ljubi Krista“. Bila je to posveta koju je sveti Josemaria napisao u knjigu o Gospodinovoj Muci koju je poklonio Ricardu Fernandez [...]]]> <![CDATA[Pretplatite se na naš besplatni bilten]]> Odnedavno je na našoj stranici dostupan besplatni bilten. Prijavite se i budite informirani o svim novostima s naše web stranice. ]]> <![CDATA[Sa ili bez volje]]> Studentica pita je li licemjerna molitva koju moliš u trenutku kada ti se ne da moliti.]]> <![CDATA[Sakrament Ispovijedi je čudo ljubavi]]> Sveti Josemaria objašnjava zašto je Ispovijed čudo ljubavi. ]]> <![CDATA[Kako pomoći Crkvi?]]> Sveti Josemaria objašnjava kako kada jedan od krštenika nastoji biti bolji, preko Općinstva Svetih on ili ona izravno čini dobro cijeloj Crkvi.]]> <![CDATA[Tko te je naučio hodati?]]> Naša je Gospa naša Majka, objašnjava sveti Josemaria, i baš poput majke uči nas hodati putevima vjere. Video je snimljen u Valenciji, Španjolska, 16.studenog 1972.]]>