Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei - Na današnji dan http://www.hr.josemariaescriva.info/ <![CDATA[26-7-1933.]]> “Osjećaš strast za znanjem, za vodstvom, za junačkim djelima? Dobro, odlično. Ali – neka je za Krista. Iz ljubavi.“ Ovu bilješku napisao je sveti Josemaría, a kasnije će biti objavljena u Putu, broj 24.]]> <![CDATA[25-7-1974.]]> Tijekom druženja u Peruu izvadio je svoju krunicu iz džepa, pokazao je ljudima i poljubio njezine medaljice. 1932.godine je napisao: „Kada molim krunicu (…) razmatram o otajstvima života, muke i smrti našeg Gospodina Isusa Krista, aktivno sudjelujem u tim djelima i događajima, poput svjedoka, sluge i pratitelja Isusa, Marije i Josipa.“]]> <![CDATA[24-7-1974.]]> „Bolest je veliki dar. Vidio sam toliko mnogo ljudi koji su usred svojih patnji bili zaista sretni. (…) Kada bolesnici nauče iskoristiti svoje patnje i bol prikazujući ih Bogu za određene nakane, kao nadoknadu štete, shvate da jednostavno ne mogu učiniti dovoljno te patnja nije više patnja: ona postaje blago.“ Ovo je sveti Josemaría rekao u Peruu jednoj medicinskoj sestri koja ga je pitala kako može pomoći svojim pacijentima da u kršćanskom duhu prihvate svoje patnje. ]]> <![CDATA[23-7-1956.]]> Sveti Josemaría imenovan je savjetnikom u Kongregaciji za sjemeništa i sveučilišta te počasnim akademskim članom rimske Papinske Teološke Akademije. „Sveučilište treba svoje studente obrazovati da imaju smisao službe društvu promičući zajedničko dobro svojim profesionalnim radom i svojim aktivnostima. Sveučilištarci bi trebali biti odgovorni građani sa zdravom brigom za probleme drugih ljudi i s velikodušnim duhom koji ih vodi do suočavanja s tim problemima i njihovim rješavanjima na najbolji mogući način. Sveučilišta imaju zadaću ovakav stav usaditi u svoje studente,“ rekao je u razgovoru objavljenom u Razgovori s mons. Escrivá de Balaguer 1967.godine. ]]> <![CDATA[22-7-1932.]]> „Budi u dobrim odnosima sa svojim anđelom čuvarom. Susreći se s njim kao s dobrim prijateljem, jer on to i jest. Učinit će ti mnogu uslugu u svagdanjim prilikama.“ ]]> <![CDATA[21.07.1969.]]> Sveti Josemaría gledao je televizijsku reportažu o prvom slijetanju na Mjesec. Monsignor Alvaro del Portillo kasnije je opisao kako je sveti Josemaría duboko cijenio svu ljudsku stvarnost. „Čitao je dnevne novine, gledao vijesti na televiziji, volio je ljubavne pjesme, običavao je moliti za astronaute koji su trebali sletjeti na Mjesec… Bilo mu je lako pristupiti, ljudima je ulijevao povjerenje i svi su k njemu bili dobrodošli.“ ]]> <![CDATA[20.07.1947.]]> Sveti Josemaría odmara se tijekom ljetne škole za studente u Molinovieju, Španjolska. U Kovačnici je napisao: „Pobrini se da gdje god da si prisutan tu bude i dobar humor – radost – kao posljedica nutarnjeg života.“ ]]> <![CDATA[20-7-2]]> Sveti Josemaría odmara se tijekom ljetne škole za studente u Molinovieju, Španjolska. U Kovačnici je napisao: „Pobrini se da gdje god da si prisutan tu bude i dobar humor – radost – kao posljedica nutarnjeg života.“ ]]> <![CDATA[19-7-1938.]]> Sveti Josemaría slavio je svetu Misu u Katedrali svetog Jakova, Španjolska, u kripti gdje se časte apostolovi posmrtni ostaci. Kasnije je u knjizi Ususret Kristu napisao: „I nas zove i pita nas, kao što je pitao i Jakova i Ivana: Potestis bibere calicem, quem ego bibiturus sum? ‘Možete li piti čašu – onu čašu koja označava potpuno predanje volji Očevoj - koju ću ja piti? ‘Possumus! Da! Možemo!’ glasi Jakovljev i Ivanov odgovor. Jesmo li vi i ja zaista spremni izvršiti u svemu volju našeg Oca Boga? Jesmo li svome Gospodinu dali cijelo svoje srce ili smo navezani na same sebe i na svoje interese, svoju udobnost i sebeljublje? Ima li išta u našim životima što nije u skladu s nama kao kršćanima, nešto što nas sputava da ispravimo svoje krive putove? Danas smo dobili priliku ispraviti stvari.“]]> <![CDATA[18-7-1932.]]> U svojim je „Osobnim bilješkama“ napisao nekoliko riječi o ocu José María Somoanu, jednom od prvih ljudi koji su se priključili Opusu Dei. „Umro je kao žrtva ljubavi u Kraljevskoj bolnici (…) u noći svetkovine naše Gospe od Gore Karmela, kojoj je bio duboko odan i čiji je sveti škapular nosio. Kako je ova svetkovina padala na subotu, te se noći sigurno jako veselio susrećući Boga. Prelijepa duša (…) On je s Bogom i bit će nam velika pomoć. Polagao sam velike nade u njegovu ispravnu, energičnu osobnost; Bog ga je želio za sebe; blagoslovljen budi Bog.“ ]]>